Žena može živjeti godinama bez fizičke intimnosti.

Može funkcionirati, može raditi, može brinuti, može se smijati, može nositi život na leđima i može biti potpuno samodostatna. To nije pitanje preživljavanja. To je pitanje dubine.

Fizička bliskost nikada nije pravi izvor gladi. Ljudi često misle da je tijelu potreban dodir, ali zapravo duša traži prisutnost, sigurnost, povjerenje, nečiji um koji diše u istom ritmu, nečije oči u kojima se ne skriva strah, nečija energija koja ne napada, nego grli. Upravo zato je žena u stanju izdržati godine bez dodira, ali samo nekoliko mjeseci bez osjećaja da je viđena.

Ženska psiha ne slama se zbog tijela. Slama se kad je emocionalno neprepoznata. Kad njezine potrebe postanu tihe jer zna da nema tko čuti. Kad su joj riječi prazne jer nema tko ih nositi. Tada se stvara ono što si odlično opisao: tihe pukotine u samopouzdanju, zidovi oko srca, navika da se ne očekuje ništa jer je lakše preživljavati bez razočaranja.

Muški svijet često zaboravlja da je ženska snaga dvostruka: ona može živjeti bez svakoga, ali procvjeta tek uz onoga tko je zna gledati bez da je posjeduje. To je istina koju mnogi muškarci nauče prekasno.
Ali postoji još nešto što želim razjasniti, jer tu već ulazimo u Thelemitsku perspektivu.

Prava intimnost, ona koja liječi i vraća dušu u ravnotežu, nije fizička. Ona je energetska. Događa se u slušanju, u ranjivosti, u dopuštanju da se drugi čovjek razvije uz tebe, ne zbog tebe. Kada dva bića imaju istinsku prisutnost jedno za drugo, tada se fizički dodir ne traži kao lijek, nego kao izraz, kao produžetak onoga što već postoji. Ako se dodir traži da popuni prazninu, tada se intimnost pretvara u potrošnju. Ako se dodir rađa iz punine, tada se pretvara u moćnu povezanost koja hrani i tijelo i duh.

Ovo je već razina Volje. Jer bez Volje nema istinske ljubavi. Nema ni istinske intimnosti. Samo pokušaji.

Žena može živjeti bez tijela drugoga, ali ne može živjeti bez vlastite istine. Može živjeti bez ruku, ali ne može bez osjećaja da postoji negdje netko tko je vidi kao ono što jest. Može izdržati samoću, ali ne može izdržati emocionalnu nevidljivost. Ona može sama, ali ne želi. Ne zato što joj je nešto potrebno, nego zato što zna da je povezanost najviši oblik ljudskog iskustva.

Istinska intimnost nije posjedovanje nego prisutnost. Nije fizička gladi nego duhovna rezonanca. Nije potreba nego zrelost.

A za muškarca koji to razumije, svaka žena postaje slobodna, jer se uz njega ne gubi, nego vraća sebi.

Ljubav je zakon Ljubav pod voljom.

Veselin Dimić

— Krunoslav Hadrasthelon Martincevic