ZA LAKOĆU VOLJENJA JE DUŠA STVORENA 

Prije više od dvadest godina nalazila sam se u jednoj izuzetno strastvenoj, dubokoj, ali i dramatičnoj vezi.

Tad se nije kao danas mnogo govorilo ni o karmičkim odnosima, dogovorima duša i slično, a ni o narcističkim obrascima ponašanja i nezdravim vezama općenito. Internet je tek bio u počecima, literatura daleko oskudnija.

No unatoč tome, moje intuitivno ja, mogu ga nazvati i Više vodstvo, a za koje mi je bilo jasno da je nešto mnogo veće i mudrije od moje same osobnosti i srca zaljubljene djevojke, neprestano mi je prinosilo odnekud informacije, spuštalo uvide i na put stavljalo znakove.

Tako sam na temelju unutarnje spoznaje shvatila da se nalazim u nekoj vrsti karmičkog odnosa, jer ne samo da je započeo nevjerojatnom i nadljudskom privlačnošću koja nadilazi tjelesnu dimenziju, a bilo je tu i jako puno sinkroniciteta, čudesnih obrata, telepatskih elemenata i koječega drugog što je izlazilo iz okvira uobičajenih pa i vrlo dubokih veza, već je i nosio neku prianjajuću crtu, gdje unatoč svemu onom što nije bilo podržavajuće, nisam mogla samo tako (gotovo nikako) izići iz te priče. Ma što god da sam pokušavala.
Istodobno mi je bilo potpuno jasno da taj odnos nije onakav kakav bi trebao biti i da se Duša, a s njom onda i cijelo biće osjeća prigušeno unatoč svim vanjskim parametrima koji su varirali između magije i drame. Snažne prisutnosti i potpune odsutnosti. Nejasnoće i jasnoće.

Osobno mi nikad nisu bili privlačni takvi odnosi, a niti sklonost nejasnoći, drami i nestabilnosti. Moj unutarnji svijet oduvijek je volio sklad, ljepotu, mir, podržanost, nježnost, senzualnost, povezanost, dubinu, stabilnost. Odrastala sam u stabilnom braku svojih roditelja koji su vezu započeli kao jako mladi, dan danas se vole i zajedno su.

No taj put, u tom odnosu, elementi koji su bili čarobni zamaglili su na prvu sve drugo. I kad su maske počele padati, unatoč svim alarmima s početka koje sam (neke čak i svjesno) zanemarila, bila sam preduboko unutra. Previše sam voljela.
Probudio mi se i onaj spasitelj za kojeg nisam ni znala do tad da u tom obliku postoji. Situacija je samim time bila složenija.
Plivala sam između oluje i bonace, pustinje i oaze, ogromnih skokova i dubokih padova. I sve vrijeme znala, unatoč svojim mladim godinama, karmičkom otisku i njegovim povremenim zaklinjanjima u vječnu ljubav da duša za to nije stvorena.

Da ljubav između Žene i Muškarca nije tako zamišljena.

Tog mi je davnog ljeta, šetajući između polica gradske knjižnice i birajući naslove koje ću posuditi za more (s njim, u njegovoj predivnoj kući na jednom predivnom otoku), za oko zapela knjiga autorice Robin Norwood "Žene koje previše vole."

Uzela sam je uz neke svjetske klasike koje sam tad, na početku svojih dvadesetih gutala, i nikad neću zaboraviti koji je ta knjiga tog ljeta imala učinak na mene.

Bilo je to moje posljednje ljeto i u toj kući i na tom otoku. Duši je doduše trebalo još nekoliko ljeta nakon toga da se potpuno vrati u svoje središte, ali zakoračila je u slobodu voljenja.

Jer jedino tako je voljenje imalo smisla.

Za lakoću je Duša stvorena.

Danas sam pospremala police s knjigama u stanu i slučajno naišla na ovu knjigu.
U njoj je posveta iz 2008. godine. U tom razdoblju već sam plovila nekim drugim eterima za koje mi više nije trebala pa sam je, nakon što sam je dobila, spremila u svoju biblioteku.

Pogled na nju inspirirao me je da se vratim na ovu priču.

Kako često susrećem Duše koje proživljavaju odnose bez lakoće i protoka, gdje se gasi njihov izvorni sjaj, ovo me istodobno dotaknulo da im po tko zna koji put pošaljem snagu i milost.

I beskrajno važnu poruku da je Ljubav sve - samo ne bol.

Da smo za lakoću voljenja stvoreni ma što nam govorili.

Ljubim Te.

Tvoja Te Cjelovitost snažno zove 

Marina Papec