U ljubavnom trokutu jedan kutak je uvijek glup!

Uvijek se dogodi da ljubavne priče prevaziđu uobičajene scenarije i pretvore se u izazove za dušu. Kada se nađemo u ljubavnom trokutu, čini se kao da se cijeli svijet ruši, a srce gubi sposobnost razlikovanja svjetlosti od tame. Ali iza ovog dramatičnog iskustva uvijek stoji dubok zakon: u trokutu je jedan kutak uvijek glup, a upravo taj kut nas upućuje na slabu kariku - dio duše koji još nije prošao lekciju svjesnosti.

Često mislimo da su ljubavni trokuti samo strast i izdaja, ali oni su zapravo rođeni iz karmičkih veza koje se protežu iz prošlih iskustava. Duša ne susreće slučajne ljude, a svako ko je uključen u takvu priču nosi posebnu poruku. Jedan partner dolazi da nas nauči odanosti, drugi da otkrije naše slabosti, a treći da nam pokaže da imamo izbora, a taj izbor je uvijek test zrelosti.

U današnjem svijetu gdje smo okruženi iluzijom beskonačnih mogućnosti i brzih odnosa, trokuti su postali gotovo norma. Ali ako gledamo dublje, svaki od njih odražava nezadovoljstvo u nama samima. Dio koji nedostaje tražimo u drugoj osobi, a zapravo gubimo kontakt sa sobom. Kroz ovakve situacije duša glasno kaže: "Pogledaj unutra, prestani bježati, prestani kriviti. "

Uzročne veze su ovdje jednostavne, ali brutalne: izdajnik je nekada bio izdan; onaj koji uništava tuđu obitelj nekada je živio u ulozi uništenog; onaj koji se nađe u poziciji "viška" vježbajući svoja iskustva iz prošlih života. Zato se ljubavni trokuti nikad ne događaju slučajno - uvijek su povezani s dubokim slojevima sjećanja duše.

Prisjetimo se primjera iz života: žena koja je bila u braku dugi niz godina upoznala je muškarca koji se probudio u njenim davno zaboravljenim osjećajima. Posegnula je za njim kao dašak zraka, ali je istovremeno osjećala krivicu pred mužem i djecom. Suprug je, po svom redu, bio uhvaćen u ovom sukobu i bio zabrinut zbog bola koji njegova ljubav više nije ispunjavala njegovu suprugu. Treći učesnik situacije vjerovao je da je pronašao svoju pravu polovicu, ali se suočio s nemogućim da ostvari taj osjećaj. Sva trojica su patila. I tek godinama kasnije shvatili su da je ovo iskustvo bilo neophodno svima: jedno - naučiti pustiti, drugo - steći odgovornost, a treće - naučiti cijenu istinske lojalnosti.

Tako je ljubavni trokut uvijek škola duše. Jedan kut ispadne glup jer tamošnja energija teče sa izobličenjem. Glupi kutak je simbol nezrelosti, mjesto gdje se zavaravamo, skrivamo od istine i pokušavamo zadržati ono što je već uništeno. Ali kroz ovu bol se budimo.

Moderne realnosti govore nam da je svijet ubrzao, odnosi postali krhki, a izbori bolniji. Ali zakoni duše su ostali isti. Kada shvatimo da ljubavni trokut nije prokletstvo već poziv na rast, počinjemo se liječiti. Učimo govoriti istinu, učimo pustiti bez mržnje, učimo voljeti bez želje da posjedujemo. I tada glupi kutak prestane biti glup - postaje točka uvida.

Zaključak je jednostavan: ljubavni trokuti nisu o tome tko je u pravu, već tko je kriv. Radi se o tome koliko smo duboko spremni razumjeti svoju dušu i prestati ponavljati iste lekcije. Kada prihvatimo ovo iskustvo kao dio putovanja, bol se pretvara u mudrost, a gubitak u oslobođenje.

 Neka vaša srca uvijek nađu sklad, čak i ako vam život zada teške izazove. Neka se tupi kutovi pretvore u jasne linije koje vode ka sreći. Ne zaslužujemo zbunjenost i bol, već laganu ljubav i svjestan izbor. 

Tatjana Krstic