Ljubav je arhetip, ono je najiskonskije u nama. Prva je fizička ljubav koju doživljavamo kroz seksualnost, druga je poetska idealizirana, a posljednja nas vodi do ljubavi prema ljudima i svijetu oko nas, pronalazimo je u svemu, a nastaje ako smo svjesni prve dvije.

Većina muškaraca doživljava ljubav kroz seks. Ako nema seksa, za njega veza kao da ne postoji. Animus je puno jednostavniji pripada množini, dok je Anima složenija ona je individuacija jer je prepuna emocija koje su sasvim suprotne logici.

Za ženu je ljubav puno širi pojam. Oni koji ne razumiju ženu moraju znati da žena ima mnogo više erogenih zona od muškarca, što znači da je u tom pogledu seksualno moćnija od muškarca i građena je na način da samim svojim postojanjem pobuđuje Eros.

Međutim, ta razina ljubavi je najpodložnija manipulaciji, točnije, seksualnost je danas polje manipulacije među partnerima, a manje alat koji vodi par prema višem obliku ljubavi, kakvog smo imali u povijesti tantre. Ipak, muškarce i žene u vezi uglavnom pokreće vizualno, što je pokretač "kemije", koja se tumači kao izraz ljubavi. U tantri, ali i kod Marion Woodman psihoterapeutkinje je tijelo bilo put, alat za uzdizanje, a ne meta osvajanja i iskorištavanja. Danas je seksualnost suprotno cilj je iskorištavanje užitka, a ne putovanje kroz njega, učenje o svojim emocijama jer jedino u interakciji možemo učiti o svojim emocijama.

Romantici, umjetnici i mistici osjećaju više od fizičkog i znaju da ljubav nadilazi fizičku razinu. Ljudi se često povezuju s fizičkim oblikom i ne vide spomenutu razinu, ali ne morate se brinuti o tome, već pokušajte biti znatiželjni, jer znatiželja čini ljubav živom. Pomaže nam da otkrivamo dalje i dublje u našoj vezi. Međutim, ono što je lijepo je krhko, lomljivo i osjetljivo. Kada ste razočarani u vezu, teško je sastaviti ono što je nekada bilo slomljeno. Sjetite se prvog pravog prekida, nakon kojeg ništa u novoj vezi nije isto.

Na dubljoj razini u zaljubljivanju se ego gubi, nema tlo pod nogama i tada redovito aktivira obrambene sustave: tragične prekide, emocionalne zatvaranja ili neki nesretan događaj koji prekida vezu. Zato ljudi ostaju na površini i vani. Dobar status, rad na izgledu, pretvorite ljubav u plastiku koja se uvijek može lijepo aranžirati ili namirisati. Volimo plastiku, kao i današnja glazba, puna vanjske forme bez sadržaja.

Pablo Neruda, Tagore ili Tin Ujević bili bi smiješni likovi u ovom dobu. Ne bi imali šanse u plastičnom svijetu. Zato se ne može ni spomenuti važniji pjesnik ili umjetnik u javnom prostoru jer su vanjska buka i plastika potpuno preuzeli prostor gdje umjetnost i ljubav same po sebi ne mogu probiti. Današnji čovjek primjećuje samo plastiku.

Kada ovladamo fizičkom ljubavlju, zaljubljivanje na svakodnevnoj razini u trenutku u kojem primijetite nešto lijepo što se stalno događa početak je prave ljubavi. Ona dolazi kao kroz prozor i odlazi tako, poput nekog duha koji je neuhvatljiv i to je ljepota.

Međutim, danas se ljudi ulaze u sigurne brakove. Primjerice, u SAD-u se često sklapaju brakovi ljudi s istih fakulteta, dok će biti manje brakova onih koji su završili sveučilište i onih ljudi sa srednjoškolskim obrazovanjem. Statistički je to poraznije, ali sigurnost je i dalje vrijedan dragulj za prodaju ljubavi.

Malo tko razumije podsvjesne zakone, pa ljubav ne može pronaći izraz jer je to razina kada osoba usmjerava svoj život prema unutarnjem svijetu gdje se događa sjedinjenje spolova, u dubini, gdje osobnost nestaje i nema više povratka starim putevima. Nakon buđenja, ostaje promatrač koji vidi ljubav ili život u malim svakodnevnim susretima. Čovjek je tada oslobođen društva i pokušava bilo što dokazati bilo kome. To je zapravo sudbina svih nas prije ili kasnije.

Psiha sadrži Eros i Volju za moć, dva nagona kao dvije strane libida, a kada pričamo o Erosu ne možemo ga potisnuti, on je dio naše psihe koji traži aktualizaciju i ako se ne bavimo Erosom ili najvišim aspektom Erosa tj., ljubav, on se pretvara u nešto što ugrožava naš temelje života.

Nikola Žuvela 

Nikola Žuvela