Kad sam se vratio iz stanja koje me transformiralo, moj stari identitet čekao je na mene da ponovo u njega skliznem.

Sve me je prilično snažno vuklo da nastavim kao osoba kakva sam do tada bio – odnos sa djevojkom, roditeljima, prijateljima, posao, stare navike i obrasci ponašanja.

Sve je od mene očekivalo da budem “ja”. Međutim, onaj “ja” koji je otišao nije bio “Ja” koji se vratio. Znao sam da ne mogu objasniti što se dogodilo, ali sam ipak pokušao i naišao na opće nerazumijevanje. Nastavio sam postojati bez nekog samoodređenja.

Moj Ego, zbog osjećaja nesigurnosti, nastavio me mamiti ne bih li skliznuo u stari identitet. U tim pokušajima postavljao bi mi pitanja “Kako misliš dalje sebe predstavljati?” ili “Kako će sada izgledati tvoja radna praksa?” ili “Otkud znaš da sve to nisi sanjao?” Znao sam da ću, ako se upustim u bilo koje od ovih pitanja, izgubiti Transcendentno Viđenje.

Međutim, nakon toliko godina vjerovanja u privid i građenja njemu odgovarajućeg identiteta, postojala je snažna tendencija da se zapadne u stare obrasce ponašanja. I tako sam ipak zaboravio!!?? Preko ivice me gurnulo kad mi se izlila neka emocija i držala me mjesec dana. Uspijevao sam gledati na situaciju svojim novim očima nekoliko dana, ali sam u jednom trenutku izgubio tu perspektivu, počeo se nervirati zbog neprijatnosti i brinuti kad ću se to dovesti u stabilno nevezujuće stanje. Nekoliko dana kasnije sam se probudio i shvatio da sam opet pao u privid.
Nisam se mogao oduprijeti snažnom porivu da sa drugima podijelim ono što sam naučio. Uostalom, nosio sam “dobre vijesti”. Nekoliko puta sam govorio na jednom skupu okupljenih duhovnih tragaoca i među prijateljima.

Bio sam svjestan da je ono što želim reći radikalno, ali kako bi ljudi mogli biti nezainteresirani za nešto tako važno, mislio sam? Vrlo lako, otkrio sam, i shvatio da bi “ja” od prije nekoliko godina reagirao na sličan način. Ni moja obitelj nije shvaćala što se događa. Moja djevojka je počela brinuti zbog promjene u meni i budućnosti našeg odnosa.

Moj sadašnji Duhovni pogled na Svijet podsjećao ju je na religijsko obrazovanje, koje je odbacila, zbog čega se osjećala neugodno i nije mi mogla pružiti podršku. U početku sam mislio da ću morati napraviti radikalne promjene u svemu, ali sam polako učio da se suštinska promjena nije sastojala u odlaženju u drugu krajnost na nivou obične stvarnosti, za što sam znao da bi bilo samo zamjenjivanje stare drame novom, već da je suštinska promjena potpun izlazak iz drame.

Da bih to postigao, trebalo je naučiti da se više otvaram , bezuvjetno, prema Životu onakvom kakav je bio. Suština Duhovnog preobražaja nije samo Prosvijetljeno iskustvo već Preobražavanje Života u skladu s njim.