Kad sam bila mlada mislila sam potpuno samouvjereno kako sam skromna žena koju je lako voljeti, jer ništa ne tražim, ni skupe poklone, ni večere, ni izlaske, ni odmore na poznatim destinacijama, ni sponzorstvo bilo koje vrste, ni pomoć u kući, ni pokazivanje, ni slatke riječi. Mislila sam da sam veoma lagana i jednostavna saputnica, ne(pod)kupljiva, samostalna, džometna, vrijedna, racionalna. I nije mi bilo jasno otkud mi ljubavni jadi kad skoro ništa ne tražim, kad se svakom stanju i nemanju mogu prilagoditi, kad imam svoj novčanik od petnaeste godine života, kad sam ista gladna i sita, kad volim bel' volim, jer sve je moje tvoje, ne pitam za cijenu.

Kad sam ostarila shvatila sam da sam apsolutno neskromna žena s kojom je bilo veoma teško dijeliti sebe, zato što tražim najskuplje od najskupljeg; da me se voli, uvažava, poštuje i da se sa mnom ne igraju nikakve igrice.
Puno je, priznajem. I nije za svačiji džep.

~ Mediha Šehidić 

Miris Knjige