Jesu li ljudi monogamni?

Osoba koja je emocionalno i seksualno zrela, uživa u svojoj seksualnosti punim plućima i to radi na „čist” način, s poštovanjem prema sebi i partneru. Nema muljanja, skrivanja, podmetanja, dokazivanja. Uživa u sebi iz ljubavi i s ljubavlju- nije zainteresirana za išta drugo- ne gubi vrijeme na nezrele partnere, igrice. Otvorena je, empatična ali neupitno zna tko je i koje su njene granice. (ovdje se ne referiram samo na monogamiju)

Monogamija bi značila imati jednog partnera za život. (čak i poznajem jedan par koji su si prvi i posljednji) To gotovo da ne postoji.

Serijska monogamnost je kada imamo jednu vezu iza druge te smo u trenutačnoj vezi samo s tim partnerom. Iako je to ono čemu stremimo- imati jednog partnera te emocionalno i seksualno ne biti s drugima, to nam ipak ne uspijeva, pa zapravo vrlo često imamo ljubavnike i ljubavnice uz partnera. Iako vam se ne sviđa to, ako izgovorimo na glas, rijetko tko je od nas serijski monogaman. Samo zato što svoje ljubavnike i ljubavnice skrivamo kao zmija noge, ne znači da se ne broji.

Skužajte me što mi se ne da tražiti točan podatak statistike i neću govoriti u postocima, ali ću reći:
u dugogodišnjim vezama- dio partnera ima kakav - takav seksualni odnos (tu ubrajam i one sretnike koji održavaju sretan seks), dio partnera ima vrlo slab seksualni odnos (tu najčešće ljubavnici i ljubavnice uskaču), te dio partnera koji se nikako ne seksaju (ne zato što su svjesno pristali na to, već zato što su se uspjeli toliko udaljiti da se više ne znaju vratiti. I nije da ne bi imali nekoga sa strane, ali im je i to komplicirano, nije da ne razmišljaju)

S obzirom na to da je sretan seks rijedak u dugogodišnjim vezama, znači li to da lako odustajemo od svoje seksualnosti u tom odnosu? Zašto nam je lakše imati ljubavnicu/ka nego uložiti trud u seks s našim partnerom?

Ako govorimo o braku (a najčešće govorimo), ljudi brak doživljavaju kao model življenja u koji su uložili svoj novac, vrijeme i trud. Ljudi su također i komotni- ako stvari ne funkcioniraju a ne znaju „popraviti” od prve, odustat će. Također su prelijeni razrješavati konflikt i suočiti se s partnerom i ako treba razići se s njim. Pa imamo nezavidan broj brakova u kojem „na van” izgledaju kao sretan par a zapravo svak živi svoj život i sa strane imaju svoje ljubavnike koji im krpaju rupe.
(također imam u vidu da i u odnosima gdje je sretan seks, neki ljudi biraju imati ljubavnike. I ne , nije stvar poliamorije već osjećaja nedostatka vlastite vrijednosti koje pokušavamo pokrpati kratkim iskricama sa strane, da se osjećamo bitni, poželjni- vrijedni)

O čemu se radi? Najprije o našoj emocionalnoj nezrelosti, pa zatim i seksualnoj.

Obzirom da smo seksualna bića a seksualnost je kod nas još uvijek tema tabua, srama u kojoj nema skoro nikakve edukacije i podrške, a emocionalno nismo zreli- svi ti izbori koje sam navela iznad su- logični.

Osoba koja je emocionalno i seksualno zrela, uživa u svojoj seksualnosti punim plućima i to radi na „čist” način, s poštovanjem prema sebi i partneru. Nema muljanja, skrivanja, podmetanja, dokazivanja. Uživa u sebi iz ljubavi i s ljubavlju- nije zainteresirana za išta drugo- ne gubi vrijeme na nezrele partnere, igrice. Otvorena je, empatična ali neupitno zna tko je i koje su njene granice.
Zato pišem ove tekstove, da nađemo put prema svom emocionalnom i seksualnom ispunjenju. Znati gdje se nalazimo i moći si to priznati je 50 posto rješenja.

Ako se prepoznaješ u nekoj od ovih situacija, god bila, postoji put nazad. Ako ga ne znaš pronaći sama, potraži pomoć. Tvoje vrijeme tek dolazi, vjeruj mi. 

Petra

Petra Seitz Studio