Ovaj čovjek priča besmislice", rekao je posjetilac nakon što je čuo Majstora kako govori.

Učenik reče: „I ti bi pričao besmislice kad bi pokušavao da iskažeš neiskazivo."

Kada je posjetilac ovo provjerio kod samog Majstora, dobio je ovaj odgovor: „Niko nije izuzet od pričanja besmislica. Velika je nesreća ako ih se priča svečano i dostojanstveno."

Majstor u ovim pričama nije jedna osoba. On je hinduistički Guru, zen Roši, taoistički Mudrac, jevrejski Rabin, hrišćanski Monah, sufijski Mistik. On je i Lao Ce i Sokrat, Buda i Isus, Zaratustra i Muhamed. Njegovo učenje se može naći u sedmom stoljeću prije Hrista i u dvadesetom stoljeću naše ere. Njegova mudrost podjednako pripada i istoku i zapadu. Jesu li njegove istorijske anegdote stvarno bitne? Istorija je, na kraju krajeva, zapis pojava, a ne Stvarnosti; doktrina, a ne Tišine. Trebaće vam po minuta da pročitate svaku od anegdota koje slijede. Vjerovatno će vam Majstorov riječnikbiti zbunjujući, nervirajući pa čak i besmislen. Ovo, avaj, nije laka knjiga! Nije napisana da pouči, već da Probudi. Skrivena na njenim stranicama (ne u štampanim riječima, pa ni u pričama, već u njenom duhu, njenom raspoloženju, njenoj atmosferi) je Mudrost koja se ne može prenijeti ljudskim govorom. Dok budete čitali štampane stranice i borili se sa Majstorovim kriptičnim jezikom moguće je da ćete ne sumnjajući nabasati na Tihu Nauku koja vreba u ovoj knjizi, i biti Probuđeni -i preobraženi. Ovo je ono što Mudrost znači: Biti promijenjen bez i najmanjeg napora s vaše strane, biti preobražen, vjerovali ili ne, prostim buđenjem za stvarnost koja nije u riječima, koja leži izvan domašaja riječi.

Ako vam se posreći da budete ovako Probuđeni, znaćete zašto je najfiniji jezik onaj koji se ne govori, zašto je najfinije djelo ono koje se ne radi i zašto je najfinija promjena ona koja nije namjeravana.

Pažnja: Uzimajte ove priče u malim dozama - jednu do dvije. Predoziranje će umanjiti njihovu snagu.