Dijete i umjetnik hodočasnici su otkrivanja. Kad život ograničite na jedan obrazac mišljenja, isključu-jete tajnovitost. Kad se ogradite od želja svoga srca unutar čvrstih zidova uvjerenja, moralnosti i kon

-vencija, vi izražavate nepoštova-nje prema onome glasu koji vas poziva na otkrivanje. Time stvara-te siva polja "tiha očajanja".

Razotkrivanje je priroda duše. U nama prebiva neka divljina božan-stvenosti, koja nas doziva da sve proživimo.

John O'Donohue - pjesnik, filozof - ETERNAL ECHOES, 1999

Čovjek je rođen sa instiktom za prirodnošću. On nikada nije zabo-ravio dane svoje praizvorne savr-šenosti osim onoliko koliko je sje-ćanje bilo zakopano ispod umje-tnih super-struktura civilizacije i njenih umjetnih koncepata.

Sahaja znači prirodno. To ne samo da podrazumijeva prirodnost na fizičkim i duhovnim nivoima, već i na mističkom nivou nadnaravnog To znači da lako ili prirodno stanje življenja bez planiranja, oblikovanja, težnje, traženja, želje

-nja ili namjere. Ono što treba da dođe treba da dođe samo od sebe. . . . Tako Sahaja ispoljava onaj tko se vratio u svoje prirodno stanje, slobodan od uvjetovanja. . . Samo djeca i sveci znaju što je sahaja.  Shri Gurudev

Mahendranath Paramahams iz magazina Values, 1970 godine

Dijete može biti veliki učitelj na tvome putu prema višoj svjesno-sti. Malo dijete ti može pružiti neprekidnu demonstraciju kako to izgleda živjeti ovdje i sada, prije nego racionalni um zahvati tok svjesnosti. Dijete može usmjeriti svoju svijest potpuno i spontano na svaku novu situaciju u životu.  Ken Keys, ml. - HANDBOOK TO HIGHER CONSCIOUSNESS, 1975

Mi idemo natrag. . . i natrag. . . i narag. . . kroz odsječke straha, srama, gnjeva, bola i prijekora sve dok ne otkrijemo ono zaboravlje-no, neopterećeno i radosno dijete puno ljubavi, koje smo bili i koje je još uvijek u nama. I kad ga jednom pronađemo, volimo ga i čuvamo i nikada ga više nećemo pustiti da ode. I tek tada možemo letjeti. Melody Beattie

Ja prvo zahvaćam punu moć Ega unutar sebe. Zatim osjećam goru-ću želju i jaku odlučnost da stvo-rim nešto vrijedno. Želja, žudnja, u sebi podrazumjeva znanje da mogu doseći taj cilj. Zatim, stva-ram žestoki zahtjev za i od Moći koja me stvorila. Ovaj zahtjev ili molba mora biti potaknut sa punim očekivanjem da će mi ova viša pomoć biti zagarantirana.

Ova savršena vjera otvara put za vibracije da pređu iz dinama koje-mu je centar duša, u moju svje-snost, i tako se rađaju nadahnute ideje. Muzika za operu Madam Butterfly mi je bila diktirana od Boga; ja sam samo bio instrument koji je to stavio na papir i prenio publici. Giaccomo Puccini

1858-1924 - kompozitor

Istinu možemo živjeti, doživjeti izravno, samo u okviru sebe. Sve što je izvana uvijek je udaljeno od nas. Samo u sebi možemo imati stvaran, neposredan, živi doži-vljaj stvarnosti. Villiam Hart

- UMJETNOST ŽIVLJENJA

Mi ne dopuštamo našoj imagina-ciji da procvijeta. Fantazije koje  ispoljavamo su još stare, ple-menske pohlepe, žudnje za moći i nadmoćnosti. Mi očajnički mora-mo kultivirati nove fantazije u kojima život duha kontrolira život akcije. Leonard Bernstein

1918-1990  -  kompozitor

Velika tajna svih kreativnih geni-ja jeste da oni posjeduju moć da oni prisvajaju ljepotu, bogatstvo, veličanstvenost i uzvišenost unu-tar svojih vlastitih duša, koje su dio Svemogućeg, i drugima preno-se ta bogatstva. Giaccomo Puccini

- Sve religije i filozofski sistemi mogu čovjeka da odvedu samo do određene točke - uvijek iste - do emocionalno-mentalnog koncepta Boga. A ono što je najznačajnije, što zaslužuje naziv istinskog Postignuća, leži iza toga, u samo-realizacji.

- Nitko ne sumnja u vlastito po-stojanje, iako može sumnjati u postojanje Boga. Otkrijete li isti-nu o sebi i pronađete vlastiti izvor ništa više nije potrebno. Vidjeti Boga odvojenog od onoga koji ga vidi jeste samo mentalna slika, jer Bog nije odvojen od vidioca. Prebivati u ravnoteži Sebstva je-ste istinska vizija Boga.

THE TEACHING OF BHAGAVAN SRI RAMANA MAHARSHI: in his Own Words - uredio Artur Osborne 

Ljubav slikari slikaju kao mladića ili dječaka iz dva razloga. Jedan je što lik starca tome ne odgovara, a drugi što ljubav čini da je čovjek lakomislen i lakše podnosi taj osjećaj, gotovo kao dječaci.

Giordano Bruno 1548-1600

Smirenost je tajna ljepote i stvar-na suština svake umjetnosti

Herman Hesse

Naučite gledati pa ćete spoznati da je svijet novih vizija beskrajan.

Carlos Castaneda

Bitni dio umjetničkog rada nije re -zultat, već stvaranje. Levis Hyde

Jedino pravo znanje stekli ste ka-da ste od poznatog krenuli prema nepoznatom. Clande Bernard

Vita brevis, ars longa. Hippocrates

Umjetnost nije slikanje, to je ljubav.  Philip Hicken

Bez vatre ljubavi, opasne pukoti-ne u društvenoj solidarnosti čo-vječanstva ne mogu biti spojene. Opasnost, čak i kada je tako ekstremna kao što je to naša danas, nikada nije dovoljan poti-caj sam po sebi da potakne ljude da čine ono što je potrebno za njihovo spasenje. To je jadan poticaj jer je negativan. Hladno-krvno procjenjivanje hitnosti neće nas nadahnuti sa duhovnom moći da sebe spasimo. Ova moć može doći samo od nesebične težnje za  pozitivnim usmjerenjem koji će prevazići negativno pokušavanje odstranjivanja samo-uništenja; i ovaj pozitivni smjer ne može biti dat ljudima osim kroz ljubav.

Arnold Toynbee

Kada zacijelimo pukotinu u našoj kolektivnoj duši. . . bit ćemo ispunjeni ljubavlju. Deepak Chopra na Parlamentu svjetskih religija, 2004

Umrijeti za religiju je lakše nego je u potpunosti živjeti. J. L. Borges

Cijela umjetnost uključuje naš odnos sa materijom i zbog toga  nije-antropomorfistička kada se podvrgava umjetnosti-kao-medita-cija. . . Kako je umjetničko djelo djelo-srca, umjetnost kao medita-cija postaje osnovan oblik molitve ove duhovne tradicije.

Matthew Fox - bivši dominikanski svećenik osnovao Institute of Culture and Creation Spirituality

Ja sam protiv svakog obrazova- nja, svih institucija, svih vlada svih umjetnosti koje odbacuju ljubav.   Toyohiko Kagawa –

LOVE THE LAW OF LIFE, 1929

U ljubavi da bi dobro postupio, čovjek mora od ljubavi prema lijepom obliku prijeći na ljubav prema svim lijepim oblicima ili fizičkoj ljepoti uopće; zatim od ljubavi prema lijepim tijelima na ljubav prema lijepim dušama, lijepim djelima i lijepim mislima. U tom uzlazu duha kroz moralnu ljepotu iznenada će se pred njim ukazati čudesna ljepota, vječna, nestvarajuća, apsolutno lijepa: neprisutna ni u lijepom licu, ni u tijelu, ni u misli, ni u znanosti; nigdje prisutna osim u samoj sebi, bilo na nebu bilo na zemlji, u svojem apsolut­nom i potpunom jedinstvu vječno prisutna u sebi i za sebe.  Sokrat - GOZBA

U najdubljim duhovnim praksa-ma, otkrivamo da je čista svje-snost i čista ljubav nerazlučiva.   

Steven Levine

- Djed je primijetio da mi njegove riječi nisu sasvim jasne. “Miguel, da si umjetnik, slikar, pokušao bi svojom umjetnošću izraziti ono što vidiš. Možda ono što si vidio ne bi bilo isto onome što si nasli-kao, ali bi bilo prilično slično i moglo bi te podsjetiti na izvoran doživljaj.

Zamisli da imaš veliku sreću i da si prijatelj Pabla Picassa. Budući da te Picasso voli, odluči te na-slikati. Poziraš mu i nakon dosta vremena pokaže ti tvoj portret. Reći ćeš: “Pa, to nisam ja“, a Picasso će reći: “Naravno da jesi. Tako te ja vidim. To je istina za Picassa, jer on izražava ono što je vidio. No, ti ćeš reći: “Ja ne izgledam tako“. Svako je ljudsko biće slično Picassu. Svako je ljudsko biće pripovjedač, što zna-či da je umjetnik. Ono što Picasso radi s bojama, to mi radimo s riječima. Ljudska bića smišljaju priče o svemu što doživljavaju i upravo poput Picassa iskrivljuju istinu, ali za nas je to istina.

Naravno, drugi ljudi mogu uživati u načinu na koji iskrivlju­jemo istinu. Mnogi ljudi jako cijene Picassovu umjetnost. No, ljudska bića svoju priču stvaraju s vlasti-tog, je­dinstvenog stajališta. Zašto bi svoju priču pokušavao name-tnuti nekome drugome, ako za njega to nije istina? Ako to shvatiš nećeš više imati potrebu braniti ono u što vjeruješ. Nije važno da ti budeš u pravu, a ostali u krivu. Umjesto toga, svakoga promatraj kao umjetnika, kao pripovjedača. Budi svjestan da je ono u što drugi vjeruju njihovo stajalište, koje ni na koji način nije povezano s tvojim“.

- Godinama sam mislio da se poznajem, sve dok ni­sam otkrio da to nije istina. Znao sam samo ono što sam vjerovao o sebi. Otkrio sam da nisam ono što sam vjero­vao! To je bilo jako zani-mljivo, ali i zastrašujuće, jer sam otkrio da uistinu nikoga ne po-znajem te da ni mene dru­gi ne poznaju. Istina je da znamo samo ono što znamo, a jedino što uisti-nu znamo jest naša vlastita priča. No, mnogo ste pu­ta čuli ljude ka-ko govore: “Jako dobro poznajem svoju djecu; oni nikada ne bi učinili takvo što!“ Mislite li da uistinu poznajete svoju djecu? Mislite li da uistinu poz­najete svo -ga partnera? Vjerojatno ste sigur -ni da vas part­ner ne poznaje! Možete biti sasvim sigurni da vas nitko uistinu ne poznaje, no po-znajete li vi sami sebe? Pozna­jete li, zapravo ikoga? 

Nekoć sam vjerovao da poznajem svoju majku, no jedino što o njoj znam jest uloga koju sam joj dao u svojoj priči. Posjedujem sliku za lik koji igra ulogu moje majke. Sve što znam o njoj jest ono što o njoj vjerujem. Nemam pojma ka-kva je ona u vlastitoj glavi. Samo moja majka može znati tko je, a svakako ni ona to ne zna. Isto vrijedi i za vas. Vaša se majka može zakleti da vas dobro pozna-je. No, je li to istina? . . . . - U nje -zinoj priči vi ste tek sekundaran lik koji igra ulogu njezina sina ili kćeri. Vaša majka stvara vašu sli-ku i želi da se uklopite u ono što stvara. Ako niste onakvi kakvi­ma vas želi u skladu sa svojom pri-čom, pogodite što se događa? Ima osjećaj da ste je povrijedili i poku -šava vas natjerati da se uskladite s njezinom slikom. Zato osjeća potrebu da vas kontrolira, da vam kaže što da radite, a što da ne ra-dite, zato vam iznosi sva svoja mi -šljenja o to­me kako biste trebali živjeti svoj život.

Ako znate da je to samo njezina priča, zašto biste se uopće i trudili braniti svoje stavove? Ono što ćete reći ni­je važno; ionako vam ne vjeruje. Kako bi mogla povje-ro­vati vašoj priči kad to nije nje-zino mišljenje? Najbolje bi bilo promijeniti temu, uživati u njezi-nom prisustvu i vo­ljeti je takvu kakva jest. Ako posjedujete svi-jest oprostit ćete majci sve ono što vam je učinila, ali, dakako, u skla­du s vlastitom pričom. Vaš će se odnos s majkom potpu­no promije-niti samo činom opraštanja.

Otkrivši da ljudi stvaraju svoju priču i da žive u njoj, kako bi ih više mogao prosuđivati? Kako bi njihovu ponašanje mogao shvatiti osobno ako znam da sam u njiho-voj priči tek sekundaran lik?

Dok razgovaraju sa mnom, svje-stan sam da se zapravo obraćaju sekundar­nom liku iz vlastite priče. Što god ljudi govorili o meni, to je samo projekcija njihove slike o meni. To nema nikak­ve veze sa mnom. Ne tratim vrijeme vrijeđa-jući se. Po­zornost usmjeravam na stvaranje vlastite pripovjesti.

Svatko od nas ima pravo stvarati vlastitu životnu priču i izražavati se kroz vlastitu umjetnost. No, ko -liku smo samo puta pokušali na-tjerati sekundarni lik da se uklopi u sliku i ulogu koju smo stvorili za njega? Htjeli bismo da naša djeca budu onakva kakvima ih želimo. No, da vam kažem lošu vijest: to se nikada neće dogoditi. Ako se naš partner ne uklapa u sliku koju smo stvorili za njega, ljuti smo ili povrijeđeni.

Tada ga pokušavamo kon­trolirati, govorimo mu što bi trebao raditi, što ne bi smio raditi, što bi trebao vjerovati i što ne bi smio vjerova-ti. Čak mu govorimo kako treba hodati, odijevati se i govo­riti. Isto to radimo i svojoj djeci pa se odnosi pretvaraju u rat za preuzi-manje kontrole. Život u fizičkom tijelu jako je kratak, čak i kad bismo živjeli stotinu godina. Kad sam to otkrio, odlučio sam da neću gubiti vrijeme izazivajući sukobe, osobito ne s ljudima koje volim. Želim uživati u njima, a to ću postići tako što ću ih voljeti onakvima kakvi jesu, a ne onakvi -ma kakvima sam ih izmislio.

Priča koju oni stvaraju nije važna. Nije mi stalo slaže li se priča mo-je majke s mojom; volim je i uži-vam u njezinom društvu. Znam da joj ne smijem na­metati svoju priču. Ne namećem je nikome.

Poštujem njezinu priču i slušam je, ne pokušavajući je uvjeriti da je pogrešna. Ako drugi ljudi poku-šavaju napisati vašu priču um­jesto vas, to znači da vas ne poštuju. Ne poštuju vas jer smatraju da niste dobar umjetnik, da ne možete sami na­pisati vlastitu priču, iako ste se rodili upravo zato da bis­te je napisali.

Poštovanje izvire izravno iz ljubavi i jedan je od najuzviše-nijih izraza ljubavi. Ja poštujem sebe i nikome ne dopuštam da napiše moju priču. Moja je priča moja odgovornost, moja tvore-vina. Ja sam umjetnik i poštujem vlastitu umjetnost. Svoju umje-tnost mogu uspoređivati s umje-tnošću drugih ljudi, ali sam do-nosim svoje odluke i preuzimam odgovornost za svoje stvaranje.

don Miguel Ruiz - THE VOICE OF KNOWLEDGE, 2004

- Ljudska inteligencija ne može isijavati svjetlo tako jako da oba-sja sve stvari kao što to može sunce. Ne može se ljudska ljubav usporediti sa sunčevim svjetlom koje grije sve ljude, i dobre i zle. Ne može ljudska moć donjeti ži-vot zemlji i svim njenim stanovni -cima kao što to može sunce.

Učeni, političari, filozofi, umjetni -ci, heroji po čijim primjerima ljudi oblikuju svoje živote, nikada nisu pružili tako savršen primjer kao što to daje sunce, neprekidno osvjetljavajući druge, grijući ih, ispunjavajući ih životom. 

- Sunce je postojalo eonima, ne-prekidni primjer ispred nas. . . ali mi se ne obaziremo na najvećeg od svih učitelja.     Omraam Mikhael Aivanhov 1900-1986

Televizija može biti naš prozor u svijet, ali pogled koji nam pruža jeste ograničen i uskogrudan.

Televizija može biti ogledalo u kojemu mi vidimo sebe kao dru-štvo, ali odraz koji daje je iskri-vljen i neuravnotežen.  Duane Elgin

Što je potrebno za medije, da ponovo promisle o svojoj ulozi i odluče koje poruke bi trebali ili ne bi trebali širiti ako želimo imati odgovorno i brigom ispunjeno društvo. . . Svaki put kada mediji šire ili čine privlačnim anti-dru-štveno ponašanje - bilo da je to uzimanje droga, slobodan seks, laganje ili nasilje ono ga normali-zira. . . Svaka slika, svaka igra, i svaka riječ nas približava miru i samilosnijem svijetu - ili dalje od njega.  Moyra Bremner

Nauči da  promatraš kako se osje-ćaš kada gledaš televiziju. To je oblik kontrole pomoću frekvenci-ja. Ova kontrola je bila tako stra-šno ubrzana; tako da se strah ubr-zano širi cijelim planetom kroz televiziju. Većina ljudi na Zemlji su bili hipnotizirani televizijom upravo u ovom trenutku. Naša kampanja vas potiče da doživite iskustvo života DIREKTNO - ne samo kroz stvaranje slika i ideja drugih. Ti oštećuješ svoju vlastitu svjesnost i potencijal koju tvoja svjesnost ima kada svoje vrijeme predaš televiziji.

Ti potiskuješ svoju imaginaciju i ne koristiš jedan od najvećih daro-va koje posjeduduješ. To će biti shvaćeno nakon mnogo stoljeća kako su ljudi dvadesetog stoljeća bili poticani u stanja tupoglavosti i navedeni kako da se ponašaju, da budu uspavani i budu bolesni kroz televiziju. Ti rasiplješ svoje vrije-me bilo kakvim gledanjem televi-zije. Ona te drži dalje od života i djeluje kao zamjena za stvarno iskustvo, koje, dragi prijatelju, jeste glavni način za učenje. Neki od vas mogu reći: ”Pa, postoje i neki dobri programi, i ja gledam samo obrazovne programe”. Mi vas pitamo: “Što je bilo odašiljano iznad ili ispod “dobrih programa” ono što ti svjesno ne primjećuješ? . . . Ponovo razmotri što si naučio o životu i izaberi da osluškuješ prirodno emitiranje - glas Zemlje dok ona govori. . . Shvaćanje Zemlje i tajni koje se u njoj kriju uključuje ovladavanje zagonetka-ma u sebi, posebno dijelova koji su skriveni u korijenima tvog pod -svjesnog sebstva. Barbara Marciniak - EARTH - Pleiadian - Keys to the Living Library, 1995

Stvara li stoga gledanje televizije unutarnji prostor? Postajete li zbog toga prisutniji? Nažalost, nije tako. Iako um tijekom dužih razdoblja ne stvara misli, povezu-je se s misaonom aktivnošću tele-vizijskih emisija. Povezao se s televizijskom verzijom kolektiv-nog uma i vrti njegove misli. Vaš je um neaktivan samo zato što ne stvara vlastite misli. Međutim, ne -prestano upija misli i slike koje stižu kroz televizijski ekran. To vas uvodi u transu slično, pasivno stanje povišene prijemčivosti koje je donekle slično hipnozi. Zbog toga je prikladna za manipulaciju "javnim mnijenjem", što političa-ri, posebne interesne grupe i ogla-šivači jako dobro znaju te plaćaju milijune dolara kako bi vas uhva-tili u stanju prijemčive svijesti. Oni žele da njihove misli postanu vaše, a u tome najčešće i uspijeva -ju. Dok gledate televiziju spušta-te se na razinu ispod misli umje-sto da se uzdižete na onu višu. To je televiziji zajedničko s alkoho-lom i nekim drugim drogama.

Iako vas televizija donekle oslo-bađa misli, ponovo plaćate visoku cijenu: gubitak svijesti. Poput osta -lih droga i televizija stvara sna-žnu ovisnost. . . Zbog čestog i dugotrajnog gledanja televizije ne samo što postajete nesvjesni, ne-go postajete i pasivniji i gubite energiju. Eckhart Tolle

NOVA ZEMLJA, 2005

-Na primjer, umjesto što provodi-mo sate gledajući televiziju, odla-zeći u kupovinu ili razgovarajući sa prijateljima o glupostima, mo-gli bismo da posvetimo mali dio vremena izvođenju fizičkih vje-žbi, rekapitulaciji svoje prošlosti, ili da odemo sami u park, izujemo cipele i hodamo bosi po travi.

Izgleda jednostavno, ali sa ovim postupcima naš čulni opseg će se promjeniti. Povratićemo nešto što je uvijek bilo tu, što smo odbacili.

- Ljudska bića imaju egocentričnu i krajnje uprošćenu predstavu o univerzumu. Mi nikada ne presta-jemo da razmatratamo našu sudbi -nu kao prolaznih bića. Ipak, naša opsjednutost budućnošću nas odaje. -Viđenje svjetlosne prirode svije-ta nam dopušta da bez ikakve mo-gućnosti za grešku izaberemo naj-pogodnije simbole za prenošenje ideja. 

- Čovjek pripada grupi primata. Njegova velika sreća je da može postići jedinstvo izražaje svjesno-sti zahvaljujući svojoj sposobno-sti za pažnju i analizu. Međutim, čista percepcija je uvijek pod uticajem načina na koji tumači-mo. Radi toga, naša stvarnost oblikuje sebe u skladu sa našim opisima. . . - Cilj čarobnjaka je da opažaju sve što je ljudima mogu-će. . . Da bi smo usavršili svoje razumijevanje, put pažnje je sve što imamo.  Carlos Castaneda iz  knjige SUSRETI SA NAGUALOM od Armando Tores

Ti stvarnost prepuštaš koncepti-ma, dok su koncepti iskrivljivanje stvarnosti. Odbaci sve konceptu-alizacije i budi stišan i pažljiv. Budi iskren u vezi toga i sa tobom će biti sve uredu.

Nisargadatta Maharaj 1897-1981

Umjetnici i mislioci su normalno oni koji se mogu osloboditi restri-ktivnih prizora kulture koja sta-gnira i mogu najbolje zahvatiti prizore nove stvarnosti. Michael Lindfield - THE DANCE OF CHANGE - An eco-spiritual approach to transformation, 1986

Novi smisao duše jeste u kreativ-nosti i misticizmu. Oni su temelj drugačijeg tipa ličnosti koja ute-meljuje novu civilizaciju. 

Otto Rank

Sebstvo u svojem prvom proči-šćenju je očistilo ogledalo perce-pcije; dakle, u svom prosvijetlje-nom životu, je vidjelo Stvarnost.  Sad, to treba biti Stvarnost: veo-ma različita stvar. Za ovo je potrebno novo i drastično proči-šćavanje - ne organa percepcije, već samog svetišta  sebstva: tog "srca" koje je sjedište ličnosti, izvora svoje ljubavi i volje.

Evelyn Underhill - Mysticism: The Preeminent Study in the Nature and Development of Spiritual Consciousnes, 1911

Na žalost mnogi su, svjesni da se Bog nalazi u njima samima, odlu-čili njegovo ime poistovjetiti s egom, posljedice toga su globalno strahotne. Rene Gnosis

 KULE OD KARATA

Prestanete li um hraniti egom, um će izgubiti značajku prisile, što je u temelju prisila da prosuđuje, a tako i da se opire onom što jest, što dovodi do sukoba, drame i nove boli. Zapravo, onoga trenu­tka kad prestanete osuđivati pri-hvaćajući ono što jest, oslobodili ste se uma. Napravili ste mjesta ljubavi, radosti, spokojstvu. . .

- Mnogi ljudi su zatvorenici vla-stita uma, tako da za njih zapravo ne postoji ljepota prirode. Oni bi mogli reći: “Kakav krasan cvi-jet“, ali to je samo mehaničko i mentalno davanje oznaka. Budući da nisu smireni i prisutni, oni za-pravo ne vide cvijet, ne osjećaju njegovu suštinu i njegovu svetost - upravo kao što ni sebe ne poznaju i ne os­jećaju vlastitu suštinu i svetost. Budući da živimo u kultu-ri u kojoj vlada um, većina moder-ne umjetnosti, arhitekture, glazbe i književnosti, uz vrlo malo izuzeta-ka, ne nosi u sebi ljepotu i unutar-nju suštinu. Ljudi koji stvaraju te obli­ke umjetnosti ne mogu se - čak ni za trenutak - osloboditi vlastita uma. Stoga nikada nisu u dodiru s onim mjestom u vlastitoj nutrini iz koje izranjaju istinsko stvaralaštvo i ljepota.

Um prepušten sam se­bi stvara čudovišne slike i to ne samo u umjetničkim galerijama. Pogledaj-te gradske pejzaže i industrijska opustošena područja. Nijedna civi -lizacija nikada nije stvorila toliko mnogo ružnoće. . . 

Poistovjetite li se s umom, posta-jete kao “mladica odrezana s trsa“,   kako je to Isus rekao. Potrebe ega su beskrajne. Osjeća se ranjivim i ugroženim, pa živi u stanju straha i nestašice. Jednom kad spoznate na koji način djelu­je temeljna po-teškoća, nema nikakve potrebe za istraživanjem svih njezinih bez-brojnih očitovanja, nikakve potre-be da od toga napravi­te složen osobni problem. Ego to, naravno, voli. On uvijek traga za nečim za što bi se mogao vezati i što će ga pridržavati i jačati nje-gov varav osjećaj vlastitoga ja, a rado će se vezati za vaše probleme. Zato je kod mnogih ljudi veliki dio njiho-va osjećaja vlastitog ja blisko po­vezan s problemima. Jednom kad se to dogodi, više ih se uopće i ne žele osloboditi: to bi značilo da će izgubiti sebe. U boli i patnji može se nalaziti veliki dio nesvjesnog ega. Stoga, jednom kad shvatite korijen nesvjesnog kao poistovje-ćenje s umom, što naravno uklju-čuje i emocije, iskoračili ste iz poistovjećenja. Postali ste prisu-tni. Kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku, možete mu dopustiti da bude takav kakav jest, bez ika-kvih neprilika. Sam po sebi, um nije nesposoban. To je prekrasno oruđe. Poteškoće se poja­vljuju kad u egu tražite vlastito ja i kad pomislite da ste vi ego.

Um tada postaje egoističan i pre-uzima vlast nad cijelim vašim životom. Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu svakodnevnog života.

Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove vašega života, uključujući i odnose s drugim ljudskim bićima i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li nji­me, mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog doma­ćina. Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše opažaje.

Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili du­boko, nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo. Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenu­tku. Prakti -cirajte povlačenje pažnje iz pro-šlosti i budućnosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga da-na, što je češće moguće. Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sa­dašnji trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklo-nost uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budu

-ćnost najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti.

Ako je zamišljena budućnost bo-lja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je pri-vid. Samopromatranjem u vaš ži-vot automatski ulazi više prisu-tnosti. Onoga trenutka kad shva-tite da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati um, više niste u nje-govoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što ne pripada umu: prisutnost svjedoka. Budite prisutni kao promatrač uma - pro-matrač misli i emocija, kao i re-akcija u različitim situacijama.

Budite barem podjednako za­inte-resirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju. Također zami-jetite koliko se često vaša pažnja pre­mješta u prošlost ili budu-ćnost. Ne prosuđujte i ne analizi-rajte ono što ste zamijetili.

Promatrajte misao, osjetite emoci-ju, promatrajte re­akciju. Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje proma-trate: tihu prisut­nost koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog promatrača.

Eckhart Tolle - MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA - Vodič prema duhov-nom prosvjetljenju, 1997

Udubio sam se u proučavanje knjiga o mitovima i legendama. Čitajući te knjige, otkrio sam nešto što nikad prije nisam pri-mijetio: svaka knjiga koju sam pročitao bila je zapravo tumače-nje mitova i legendi.

Stilovi su se razlikovali, ali po-kretačka snaga koja se skriva­la iza riječi, u osnovi je bila ista: iako su se autori bavili vrlo apstrak­tnom temom, kao što su mitovi i legen-de, uvijek su uspijevali uba­citi ne-što o sebi. Ono što je bilo zajedni-čko svim tim piscima nije to­liko bila ista tema, koliko potreba da je iskoriste za sebe. Nikad to prije nisam primijetio.

Carlos Castaneda - AKTIVNA STRANA BESKONAČNOSTI, 1998