Svjesnost i dodir sa stvarnošću

 

Promatrajte sve u sebi i oko sebe, i kada vam se nešto događa, gledajte na to kao da se događa nekome drugome, bez komentara, bez suđenja, bez stava, bez miješanja, nemojte pokušavati promijeniti to, pokušajte samo razumjeti.

 

Dok to činite, počet ćete shvaćati da se sve manje poistovjećujete s “pripadajućim”.

 

Sveta Tereza Avilska kaže da joj je pred kraj njezina života Bog dao jednu izvanrednu milost.

 

Naravno da ona ne koristi ovaj izraz, ali ono što je htjela reći bilo je da se je prestala poistovjećivati s “pripadajućim”.

 

Ako netko koga ne poznajem ima rak, mene to ne pogađa posebno.

 

Da imam ljubavi i osjećaja, možda bih pomogao, ali to u meni nije pobudilo nikakva čuvstva.

 

Ako vi morate položiti neki ispit, mene to ne pogađa posebno.

 

Mogao bih reći nešto prilično filozofski glede toga: "Čim više brinete, tim gore.

 

Zašto si ne uzmete malo vremena za odmor umjesto da stalno učite?"

 

Ali kad ja dođem na red za ispit onda je to nešto drugo, zar ne?

 

Razlog je taj što sam se poistovjetio s “pripadajućim” - sa svojom obitelji, svojom zemljom, svojim vlasništvom, svojim tijelom, sa svime što mi pripada.

 

Kako bi to bilo kad bi mi Bog podario milost da ne zovem ove stvari svojima?

 

Bio bih distanciran, bio bih oslobođen poistovjećivanja.

 

To je samoodricanje, nijekanje samog sebe, umiranje samom sebi.