Borivoj Bukva
-------------

ŽURKOVO /haibun/
----------------

U Kostreni, na domak krizanju putova i prometu, vrevi ljudi koji stalno nekamo zure, za samo desetak minuta strmom cesticom i skalinama spustamo se do mora i lucice Zurkovo.

Miris i svjezina mora, sum valova koji oplakuju obalu, kliktaji galeba prate ribarske brodice i camce koji uplovljavaju u luku remeteci mir i usnulost dozivljenog kao u caroliji. Zamor djece, igra s mackom i psicem, zene s torbama, svi cekaju na svoj dio plijena.

Iznad luke nadvila se Marina, dusa koja dise i pulsira srcem ribara, vec od ranih jutarnjih sati pa do kasno u noc.

Cuje se udar sjekire i bata, zvuk pile, vide se svjetla letlampe, pokoja psovka,onda opet mir i tisina, na trenutak, a cini se vjecnost!

Camac je izvucen na suho, razgovor uz pivo i cigaretu, odmor. Stari ribar preplanula lica dize se i nestaje madj' barkama...

Barke u luci
vitkim jarbolima
paraju nebo.

U Rijeci, mjeseca kolovoza, 2000. godine Borivoj Bukva