Većina ljudi, bez obzira na formalno obrazovanje, društveni status i pripadanje nekoj religiji osjeća vrlo nejasno pojmove Boga i duhovnog života. Religija nas može zanimati, ali zanimanje za religiju još uvijek ne znači pravi povod za izučavanjem tajni duhovnosti. Nakon prvih informacija, ukoliko pokažemo interes za njih, u ruke nam dolazi štivo koje nas priprema za usvajanje novih znanja. Upoznavanje sila materijalne prirode uči nas o njihovoj kvaliteti te kako se trebamo ponašati da ostanemo usklađeni s Božanskim zakonima. Tri sile su materijalne prirode: neznanje, strast i vrlina. Ako je čovjek u vrlini može razumjeti znanje i može spoznati postojanje Boga kao stvaratelja svijeta, ali i mnogo drugih znanja može usvojiti, kao što je postojanje i uloga Sunca i Mjeseca i drugih kozmičkih tajni. U tom se slučaju govori o savršenom znanju. Ukoliko osoba ima znanje koje nije savršeno, ona je u strasti i neznanju, poistovjećena je s materijalnim tijelom i po brojnim reakcijama je bliska životinjskom svijetu. Kada janje vodimo na klanje ono nema spoznaju o tome što ga čeka i ukoliko mu damo hranu ono će hranu radosno uzeti. Na isti će se način ponašati i dijete. Neće prepoznati svoga krvnika i dok ga vodi prema mjestu smaknuća podarit će mu osmijeh – ne prepoznaje opasnost jer je nevino. U ovom se slučaju radi o neznanju. Veliki se danak danas plaća neznanju jer je na taj način otvoren prostor manipulaciji koja za posljedicu ima patnju velikog broja ljudi. Varanje je mješavina strasti i neznanja. Kada jedna osoba vara drugu – u strasti je, ali kada počini teško djelo za koje mora odgovarati, tada je u neznanju, pa za ovakvu situaciju kažemo da se osoba našla u strasti i neznanju. Zanimljivo je promisliti situaciju u kojoj jedna osoba pomaže drugoj, tada je ta osoba u vrlini. Jednostavno pružanje pomoći je također vrlina. Ukoliko prosjaku na ulici damo novac to je vrlina, a ukoliko prosjak za novac kupi alkohol, popije ga i umre to je milostinja i neznanje. U istočnjačkim učenjima imamo tri vrste milostinje: u vrlini, u strasti i u neznanju. Milostinja u vrlini je davanje milostinje tamo gdje se ona treba dati sukladno božanskom zakonu, davanje milostinje kada se ona ne treba dati – kao na primjer kada netko od vas traži hranu ili nešto slično što mu je zabranjeno, a vi to ispunite – napravljena je milostinja u neznanju, a milostinja iznad vrline odnosi se na bezuvjetno služenje i izvan je materijalnog svijeta. Pojedinci koji se na ovaj način ponašaju izvan su materijalnog svijeta i zaokupljeni su predanom služenju u svim okolnostima i u transcendentalnom su odnosu prema materijalnim vrstama energije.