Prije no što napišem ove riječi…

Sklapam oči…

I nadam se da ćeš nekako doći…

Do ovih riječi…

Ljudi uvijek pronađu …

Ono što je njihovo…

A ovo je važno….

I moram ti reći…

Nosim te svakog dana ….

Ne nisi mi težak…

Više kao znamen…

Ti si bio moj poklon…

Kad mi se pokloni nisu dijelili…

Sad ih imam i previše …

Nisu nešto samo dobro umotani…

Zuje poput pčela …

Koja šteta…

Netko bi to više cijenio…

A ja ..ja ih gurkam….

Nikako da se namjestim …

Ovaj svijet nije anatomski…

Nije moj broj…

Nisam znala da moj um…

Nije pod garancijom…

Istječe mi vrijeme….

Nisam dobro iskoristila dane…

Mislim da izbijaš na površinu….

Želim otvoriti prozor….

I reći da ja u biti samo tebe volim….

Kad bolje razmislim….

Ja više o ničemu ne razmišljam…

Osim o tome što ću ti reći kad te sretnem…

U mom slučaju….

Mislim da trebam psihijatra….

Predomislila sam se ….

Otvaram oči i nadam se….

Da do ovog nećeš doći…..