D'ALEMBERT: - Priznajem, da jedno Biće, koje negdje postoji, a ne odgovara ni jednoj točki u prostoru; Biće, koje je neprotežno, a zauzima prostor; koje se kao cjelina nalazi u svakom djelu toga prostora; koje se bitno razlikuje od materije, a s njom je sjedinjeno; koje tu materiju slijedi i pokreće, a da se samo ne kreće; koje djeluje na nju, a podvrgnuto je svim njezinim mijenama; priznajem, da je takvo Biće, o kome nema nikakva pojma, i koje je po svojoj prirodi toliko proturječno, teško usvojiti. Ali onoga, koji ga odriče, očekuju nejasnoće druge vrste; jer, konačno, ako je ta osjetljivost, kojom vi zamjenjujete to Biće, opće i bitno svojstvo materije, onda kamen mora osjećati.

DIDEROT:- A zašto da ne osjeća?

D'ALEMBERT:- Teško je u to vjerovati.

DIDEROT:- U to teško vjeruje onaj, tko kamen reže, teše, mrvi i nečuje ga, kako viče.

D'ALEMBERT: -Volio bih, da mi kažete, kakvu razliku nalazite između čovjeka i kipa, mramora i mesa.

DIDEROT:- Sasvim malu. Od mesa se gradi mramor, a od mramora meso.

D'ALEMBERT:- Ali jedno nije isto što i drugo.

DIDEROT: - Kao što ono, što vi zovete živom silom, nije mrtva sila.

D'ALEMBERT: - Ne razumjem vas.

DIDEROT: - Objasnit ću. Prenošenje tijela s jednog mjesta na drugo nije kretanje, to je samo posljedica kretanja. Kretanje je sadržano i u prenesenom i u nepomičnom tijelu.

D'ALEMBERT: - Taj način promatranja je nov.

DIDEROT: - Ali on zato nije manje istinit. Uklonite prepreku, koja se postavlja prostornom prenošenju nepomičnog tijela, i ono će biti preneseno. Istisnite naglim razrjeđivanjem zrak, koji okružuje ovo ogromno hrastovo deblo, pa će se ono, od vode sadržane u sebi, koja će se iznenada razliti, rasprsnuti u stotine tisuća komadića. To isto mislim i o vašem tijelu.

D'ALEMBERT: - U redu. Ali kakav odnos postoji između kretanja i osjetljivosti? Da slučajno ne smatrate, da postoje djelatna i nedjelatna odjetljivost, kao što postoje živa i mrtva sila? Živa sila, koja se izražava pokretanjem, i mrtva sila, koja se izražava pritiskom; djelatna odjetljivost, koja je obilježena stanovitim značajnim radnjama u žiovotinji i, možda, u biljci; i nedjelatna odjetljivost, o kojoj bismo se uvjerili kod prijelaza u stanje djelatne osjetljivosti.

DIDEROT: - Sjajno, pogodili ste.