PROBLEM OČINSTVA I RODITELJSTVA

Povodom  slucaja pilotkinje Carey Steacy  ja bih htio reči par riječi o tome da se u njenom slučaju kao i u sličnim takvim slučajevima javlja problem majčinstva kao primarni problem jer tobože su žene primarno definirane  tom ulogom.  Pri tome se previđa činjenica da u suvremenom vremenu isto tako može biti govora i o krizi očinstva  i općenito roditeljstva gdje sepod pritiscima zahtjeva suvremenoga društva  i odnosa u njemu nedovoljno pažnje posvećuje odgoju djece  kojima je uskraćena roditeljska i svaka druga ljubav. Prema tome ne postavlja se danas samo pitanje  žene i njene primarne uloge u društvu  nego se također postavlja i problem očinstva  koje je pred naletom suvremenih tehnologija i  na njima utemeljenih socijalnih odnosa  gotovo potpuno izbrisalo tradicionalne obrasce odnosa očeva i djece.

Majčinstvo nije samo sposobnost začeti, nositi dijete, roditi ga, dojiti i omogućiti mu potreban fizički razvoj. To je i želja da vaše dijete bude najsretnije i najuspješnije na svijetu, želja da ga zaobiđu sve nevolje, da se dobro snađe u svakoj situaciji i da može računati na vašu pomoć i ljubav. Očinstvo je također  sposobnost brige za vlastito dijete i osjećaj dužnosti da vlastitom djetetu  budete  pri ruci u svakoj životnoj situaciji i  da mu prenesete  one vještine i znanja koja  ste i sami stekli tijekom vremena.  Međutim isto onoliko koliko je danas opravdano govoriti o krizi majčinstva isto toliko je moguće govoriti i o krizi očinstva i općenito roditeljstva  koju ulogu danas sve više preuzimaju razne socijalne institucije od vrtića i jaslica pa nadalje preko školei klubova.

Da li je moguće pomiriti profesiju i roditeljsku ulogu to naravno  zavisi od samih roditelja i njihove sposobnosti  da pronađu balans između socijalnih očekivanja  i dužnosti  i same porodice koja se danas  doima kao jedan emotivni  otok u moru  racionaliziranoga svijeta tehnike  u  kojem se izgubila supstancija  odnosa roditelja i djece  koji su opterećeni  fetišiziranim  oblicima odnosa i interakcija . Nema nikakove sumnje da odgovore na ovakva i slična pitanja  treba potražiti  u jednoj filozofiji socijalnoga razvoja  koja bi trebala biti sa ljudskim licem  kao jedan realni humanizam  gdje se od roditelja i djece podjednako  traži  istinski  ljudski odnos  prožet ljubavlju, istinom  i požrtvovanjem.

Zlatan gavrilović kovač