Kad sam u subotu ujutro primo tužnu vijest da si poginu na autocesti A1 ,prevelik bolom i tugom stvorila se u srcu i duši mojo. Nestale su riječi, mrznule su mi se misli staja sam kao polomljena grana otrgana sa stabla i bačena u jerak pokraj puta.
U mislima vratio sam se u davnu 1985.godinu kad smo se upoznali zbližili i više nikad nismo se rastali,dok nas ova zla kob nije rastavila.
Bili smo jedan drugome prijetelj,brat,suborci u tvom rodnom selu Pristegu,čuvali smo tada jedan drugoga i svu onu mladost,a ovaj put nije me bilo da te čuvam.
Pa kako ću ja sada u Pristeg,što će mi vino koje smo jesena pravili,što će mi rakiju koju smo pekli,a trebao si kupiti u Bjelovaru jednu svinju tebi jednu meni i donjeti ih da zajedno napravimo,kobasic,osušimo slaninu plečki i pršut.
Ma s kim će ja sad ići u tvoj šljivika,trešnje i masline,kad me svako stablo podsjeća na dane iz rata kad smo ih sadili, i veselili se prvoj berbi,svakom urodu,tugovali za svaku voćku koje na se nije primila,ili kad nismo imali dovoljno vode za zaliti voćke.
Tvoja Ruža mi je ispričala što se tog sumornog jutra desilo,prvi si naleti na led na cesti,okretalo ti se auto i na kraju udario u stjenu,izašo si iz auta rekao tvojoj Ruži zovi policiju i hitnu,a ti si potrčao prema tunelu da upozoriš druge vozače na led,u tom pakla,loma limova,prevrnutih vozila netko te je auto udarili i bacilo ispod ceste,samo su tvoje tenisice ostale na cesti .
Dok mi je Ruža pričala o tome u mislima su mi navrila sjećanja,sjećanja o tome kako si uvjek bio prvi gdje god je trebalo,tako da me ta tvoja reakcija nije iznenadili niti šokirala,uvjek si u sebi imao vjeru u Boga ,ali boli činjenica da nisam bio s tobom da te čuvam, a trebali smo skupa otputovati.
Tko god je ikada vidio mog Baću, tko god je ikad vidio njegov osmjeh, tko god je ikad čuo njegov glas – zna je da ispred sebe ima čovjek kojem se može vjerovati i na kojeg se može nasloniti,a oni koju su nas znali znaju kakav je ovo gubitak za mene .
Znam prijatelju da si sada u raju jer si ga zaslužio,molim te sad budi moj anđeo čuvar,a ja ću smoći snage da nastavim posao u voćnjaku i sačuvam naše vino, i da budem stalno uz tvoju Ružu, Tvrtka ,Domagoja i Zvonimira ,jer zan to bi i ti napravio za moju obitelj. Uvjek ćeš ostati u mojim misilima,srcu i duši.
bglavac
edin.kecanovic
