Ovaj scenarij zamišljen je kao radikalan čin golog duha i tijela.
Naslov „Paradoks uspravnog hoda” referira se na društvenu opsesiju formom umjesto
sadržajem.

PARADOKS USPRAVNOG HODA

Žanr: Crnohumorna tantrička monodrama (za dva tijela, jedan glas)
Mjesto: Golo kazalište (prazna scena, bez rekvizita osim dvoja kolica)
Vrijeme: Rat koji traje oduvijek.

LIKOVI:
ONA: (U kolicima) Cinična, vitalna, oči pune „optimističnog nihilizma”.
ON: (U kolicima) Sarkastičan, nježan, utjelovljenje anarhističkog prkosa.

SCENA 1: IGRA SVJETLA I SJENE
Mrak. Čuje se udaljena grmljavina granata, ali zvuk se pretvara u ritmični, duboki techno-om.
Svjetlo se pali i gasi u nepravilnim intervalima (stroboskopski efekt koji se pretvara u meke
sjene).
ONA: (Publici, smije se) Pogledajte ih. Misle da smo nepomični jer sjedimo.
ON: (Publici) Misle da je rat vani. A rat je u njihovim glavama, u onom strahu da će im se
pokvariti klima-uređaj dok svijet gori.

DIJALOG I INTERAKCIJA:
Oni kruže kolicima jedno oko drugog, ali i ulijeću u prve redove publike.
ONA: (Jednom gledatelju) Hej, ti u trećem redu! Što se bojiš? Moja paraliza nije zarazna, ali
tvoj konformizam jest.
ON: (Smijeh) Mi smo jedini slobodni ovdje. Nemamo što izgubiti, pa čak ni osjećaj u
nogama. To je čisti Zen, dušo. Ništa ne posjeduješ, ništa te ne posjeduje.

SCENA 2: RAZODIJEVANJE (TANTRIČKA SATIRA)
Dok razgovaraju o besmislu granica i država, počinje „igra”. Bez srama, uz puno smijeha i
sitnih provokacija, rukama skidaju odjeću jedno s drugoga.
ONA: (Dok mu skida košulju) Ovi gumbi su kao društvene norme. Teško se otkopčavaju, a
ničemu ne služe.
ON: (Skidajući njenu bluzu) Ispod je koža. Jedina istina u ratu. Svi smo mi samo krv i meso
koje želi dodir.
Svjetla postaju toplija, zlatna. Sjene su duge. Njihova tijela, u kolicima, postaju jedno kroz
dodire. Svaki poljubac je čin pobune protiv razaranja vani. Smijeh je glasan, prljav i ljekovit.

SCENA 3: VRHUNAC (SNOŠAJ NA PODU)
U jednom trenutku, uz snažan prasak (simulacija eksplozije ili groma), oboje skliznu s kolica
na pod. To nije pad, to je prizemljenje.
Na podu, u prašini scene, događa se čin ljubavi. Ona je na njemu. Njihova tijela se prepliću u
ritmu tantre.
ONA: (Gledajući u strop, dok svršava) Evo ti, svijete! Evo ti, tvoja dekadencijo!
ON: (Kroz zube, u ekstazi) Nema invaliditeta u orgazmu! Postoji samo postojanje!
Tišina. Svjetlo se polako gasi do potpunog mraka, ostaje samo zvuk disanja.

SCENA 4: VELIKA PREVARA (LICE-MJERJE)
Nakon minute tišine, pali se hladno, sterilno bijelo svjetlo.
Oboje su još uvijek goli ili polugoli, ali se događa čudo (scenski trik/šok): Oboje ustaju.
Lako, elegantno, kao vrhunski sportaši. Hodaju pozornicom.
ONA: (Gleda u svoje noge, glumi lažno zaprepaštenje) Oh, pogledaj! Hodam! Pa ja sam
„zdrava”!
ON: (Ironično, dodiruje svoje mišiće) Kakvo čudo! Sad sam opet „čovjek” po vašim
mjerilima? Sad me opet možete poslati u rat da ginem za vaše ideale?
Šeću rubom pozornice, gledajući publiku direktno u oči, s prezirom maskiranim u osmijeh.
Njihova uspravnost je najjača uvreda društvu koje ih je sažalijevalo dok su sjedili.

KRAJ: ANARHISTIČKI POZDRAV
Umjesto da se poklone, oni stanu jedno uz drugo, potpuno uspravni, goli i ponosni.
ONA I ON: (Uglas, šaptom koji odjekuje) J**** vas vaš sustav.
Oboje se široko osmjehuju. Polako i sinkronizirano podižu obje ruke i pokazuju srednji prst
publici, kamerama i cijelom svijetu.

MRAK.

Ovaj tekst je napisan u suradnji s AI Gemini.