Salvatore Dali; Anđeo, ilustracija iz Danteove "Božanske komedije""Kada umre čovjek poremeti se harmonija univerzuma. Ljudska bića su nenadomjestiva i kroz to se razlikuju od aparata" Karl Popper, citat iz knjige "Mozak i njegovo ja."
Čuvar našega zdravlja se krije u plavičastom svjetlu dimenzije našeg utjelovljenog uma u univerumu umnoga u nama. Ideokinetička slika čuvara moga zdravlja, mog treperavog misaono- emocionalnog "Ja" koje bdije nad mojim životom je prozirni Anđeo kojeg sam sretala u dječjim snovima. On je sunce mog malog univerzuma, energija koja me hrani i brani od mene same.
Salutogenesa je teorija o postajanju i održanju zdravlja. Anđeo čuvar, skriven u našem utjelovljenom umu je čuvar našega zdravlja, on sjedinjuje naše misli i emocije i pretvara ih osjećaj ljepote i punoće postojanja.
Salutogenetičari odbijaju tretmane oboljenja, ne proučavaju povijesti bolesti, nego pozivaju na spoznaju i odražanje onoga zdravoga u nama.
Sociolog medicine Aaron Antonovsky je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća razvio koncept Salutogenese. Po tom konceptu u svakom čovjeku postoji i "Zdravlje" i "Bolest", dva granična stanja organizma, nešto kao antičko dvostruko biće iz kojeg se po želji bogova razvio čovjek. Zdravlje i bolest te dvije suprotnosti, dva vječno odvijajuća procesa, dva pola ljuskog postojanja između kojih naš utjelovljeni um luta cijeli život neosvojivši ni jedan u potpunosti. Antonovsky smatra da zdravlje nije statično, pasivno stanje organizma, nego nestabilan vječno razvijajući dinamički proces u svim tjelesnim strukturama.
Pronađemo li "Anđela čuvara" u dimenziji našeg umnog univerzuma, to bezvremeno dobro biće koje, često od nas nespoznato, bdije nad našim sudbinama, spoznali smo i rijeku života čijom bujicom ponekad spretno, a ponekad nespretno kormilarimo. Aaron Antonovsky u svojim knjigama o salutogenezi upotrebljava upravo metaforu rijeke kada misli na dinamiku nastajanja i održanja zdravlja.
Anđeo čuvar, ta lepršava misao o dobroti sjedinjena s osjećajem za ljepotu, skriven u univerzumu našega uma se, u vremenu blagdana ljubavi i mira, budi u nama i kao vjesnik neba dotiče naša osjetila.
Kraj svake godine je vrijeme kada, nošeni energijom sna, oblačimo najljepše haljine i organiziramo u svom domu svečane večere ili namirisani i dobro raspoloženi odlazimo k prijateljima na "Slavlje osjetila". To je vrijeme dobrih želja, vrijeme u kojem se sreća i zdravlje, kao kapljice kiše, izgovoreni prosipaju na nas, blješte na zaslonima televizora u promidžbenim programima, pronalazimo ih u poštanskim sandučićima, smješe nam se u izlozima, mirišu u cvjetnim aranžmanima. Anđeo čuvar nam "posuđuje svoja prozračna krila" i mi lebdimo gradom, kupujemo, darujemo i dobijamo sreću zatvorenu u blještećim omotima, ukrašenu trakama zlaćanih boja, ona treperi u plamenu svijeća, iskri u dekoracijama na prozorima, u predvečerje kapa na nas s neba dok šećemo ulicama ili žurimo na sljedeće "Slavlje osjetila".
Anđeo čuvar, sav u bijelom, prozračnih krila i zlaćane kose, pruža svoje ruke i mi u danima Božića zaboravljamo brige i prepuštamo se ugodi osjećanja osjećaja ljubavi i mira. Zaustavimo Anđela u sebi, ne dozvolimo mu da, kada se zadnje svijeće na Božinom drvetu ugase, nestane iz naše svakodnevice. http://o-andelima.blogspot.com/ "Sreća" i "zdravlje" su dobromanjerno izgovorene želje koje nam nitko do nas samih nemože ostvariti. Skriveno u univerzumu našeg utjelovljenog uma, naše misaono i emotivno "ja", to osnovno dvojstvo našeg postojanja nas svakoga dana nečujno poziva na "Slavlje osjetila". Oslušnimo svoj unutarnji glas, u univerzumu umno- osjetilno- osjećajnoga u nama svira orkestar simfoniju našega života.
bglavac
edin.kecanovic
