...I.. šta sad?Šta sad,nakon "pljuske" koju si dobio?Šta sad ,kad ti neko dok letiš u visinama pokreše krila i ti udariš o tlo?Uf..boli.Jako boli,a bol ne smiješ pokazati.Da se barem mogu isplakati,viknuti glasno ili zgrčiti od jačine te boli...ali ne mogu.Nemam kad.I onda pomislim -Zar je moguće da me opet neko tako može prizemljiti-.Ili sam se možda trebala upitati-Bože,zar je moguće da me tako neko može podignuti u visine?Zar je moguće da još nisam naučila letjeti uz vjetar i mimoilaziti prepreke?-Da,to sam se trebala upitati.No,bilo kako bilo moramo dalje.Slijedi čekanje da krila ponovno narastu(jer daju se obnoviti,vjerujte mi)i ponovno priprmanje za novi let.Jer letjeti moramo....