SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE KULTURE

 

KULTURA BOJA

 

 

 

Zagreb, siječanj 2006.

 

 

 

 

Boje su sastavni dio života. Svi smo senzibilni za boje, ali većina nas misli da je to važno samo pri izboru odjeće određenih boja ili pri uređenju doma. Istina je da različite boje odražavaju različite stavove, temperamente i raspoloženja, ali prije svega različite energetske obrasce. Svaka osnovna boja ima bezbroj nijansi i samim time simbolika boja postaje multiznačajna.

 

Najbolje je započeti s dugom koja je po Klaiću raznobojna pruga svjetla nastala prelamanjem bijelog svjetla kroz prizmu (sunčana zraka kroz oblake), Dakle, boja je svjetlost, a svjetlost je stvaralački, podržavajući i održavajući uvjet života. Dugine boje su: crvena, narančasta, žuta, zelena, svjetloplava, tamnoplava i ljubičasta. U našem narodu postoji prekrasna legenda po kojoj ako se provučemo ispod duge možemo postati svoja suprotnost (djevojčica postaje dječak, dječak postaje djevojčica), drugim riječima stječemo iskustvo cjelovitosti mimo spolnih ograničenja, jer je duga most koji povezuje nebo i zemlju. Ići prema dugi znači ići prema horizontu koji se stalno udaljava, znači ići ka samom rubu ljudskog iskustva, a to je dugo putovanje uzlaznim putem, jer je duga uzlazni simbol. Simbolika elemenata kroz boje je: VATRA (crvena i narančasta), ZRAK (žuta i bijela), VODA (zelena), ZEMLJA (smeđa ili crna). Osnovna značajka simbolizma boja je univerzalnost, ne samo geografska, nego na svim razinama biće i spoznaje (kozmologijskoj, psihološkoj, mističnoj itd.). Tumačenja mogu varirati, pa crvena boja tako može poprimiti različita značenja ovisno o kulturama. Boje ipak ostaju uvijek i svugdje uporišta simboličke misli.

 

Sedam duginih boja (u kojima se razabire više od 700 nijansi) bilo je dovedeno u suglasje sa sedam muzičkih nota, sedam nebesa, sedam planeta, sedam dana u tjednu itd. Boje simboliziraju i prostor. Plava boja vertikalnu dimenziju, tako da je svjetloplava na vrhu (nebo), a tamnoplava u podnožju. Crvena boja horizontalnu dimenziju, svjetlija je tako na istoku, a tamnija na zapadu. Osim toga simboliziraju unutrašnji dualizam bića. Odjeća u dvije boje, dvije životinje, jedna bijela a druga crna, koje stoje jedna nasuprot drugoj, sučelice ili prislonjene leđima, dva plesača, bijeli i crni itd. Sve tako obojene slike iskazuju sukobe snaga, koji se očituju na svim razinama postojanja, od kozmičkog do najintimnijeg svijeta: crna boja predočuje noćne, negativne involutivne, a bijela boja dnevne, pozitivne evolutivne snage. Boje predočuju kozmički simbolizam i posreduju poput božanstva u više kozmogonija. U Prerijskih indijanaca crvena boja znači zapad, plava sjever, zelena istog, žuta jug. Kod Andamana čovjek posjeduje dušu crvene boje i duh crne boje. Iz duše dolazi zlo, a iz duha dobro. Prema Herodotu, grad Ekbatan imao je sedam bedema obojenih u boje sedam planeta, bio je zamišljen kao mikrokozam. Simbolizam boja je također biološkog i etičkog reda. U egipatskoj umjetnosti boja često ima simboličku vrijednost. Crna boja je znak posmrtnog ponovnog rođenja i vječnog očuvanja; to je boja smole kojom je natopljena mumija, boja bogova Anubisa i Mina; prvi uvode mrtve u zagrobni svijet, a drugi upravlja klijanjem i žetvama. Ponekad je crni Oziris obojen zeleno, jer je to boja biljnog života, mladosti i zdravlja. Koža boga zraka Amona obojena je čistom plavom bojom; žutom, koja je zlato, obojena je put besmrtnika; bijela boja bila je svečana i vesela; crvena je znak pogubne žestine ili čak izopačene zloće. Crvena boja je prokleta, to je boja Setha i svega što je štetno. Simbolizam boja može poprimiti i sasvim religijsku vrijednost. U kršćanskoj predaji, boja je sudjelovanje stvorene i nestvorene svjetlosti. Nije dovoljno diviti se ljepoti boja, valja shvatiti njihovo značenje i uzdići se putem njih do Stvoriteljeve svjetlosti. Ne smatrajući to apsolutnim pravilom, kršćanska je umjetnost postupno došla do toga da bijelu boju pridaje Ocu, plavu Sinu, crvenu Duhu Svetom, zelenu nadi, bijelu vjeri, crvenu ljubavi i milosrđu, crnu pokori, bijelu čistoći. Liturgijska i svečana odjeća simbolizira cjelinu sastavnih elemenata svijeta i cjelokupnost univerzuma povezuje tako s obrednim radnjama. I u Africi je boja religijski simbol, pun značenja i moći. Različite su boje i sredstva kojima spoznajemo drugoga i na njega djelujemo. Boje imaju magičnu vrijednost; bijelo je boja mrtvih (njezino je obredno značenje još veće, kao boja mrtvih ona i udaljuje smrt, pripisuje joj se velika ljekovita moć, u inicijacijskim obredima bijelo je često boja prve faze, boja borbe protiv smrti), žuta ili oker boja je neutralna prijelazna boja (služi kao podloga, jer je to boja zemlje i boja uvelog lišća), crvena je boja krvi i života.

 

Psiholozi razlikuju tople i hladne boje. Tople (crvena, narančasta i žuta) potječu  proces adaptacije i poleta, imaju stimulativnu i nadražujuću moć. Hladne (plava, indigo i ljubičasta) imaju sedativno i umirujuće svojstvo. Česte su primjene tih vrijednosti u stanovima, uredima i radionicama. Boje pokreću ono što simboliziraju, one imaju svoju jačinu, sjaj i zagasitost. Ako su svijetle i sjajne, imaju pozitivan učinak koji međutim može postati pretjeran, čak i razdražujući, ako su tamne i zagasite, njihov je učinak interioriziran, ali može postati negativan.

 

Alkemija također ima svoju ljestvicu boja. U uzlaznom redu ona pripisuje crnu boju materiji, okultnom, grijehu i pokori; sivu zemlji; bijelu živi, nevinosti, prosvjetljenju i sreći; crvenu sumporu, krvi, patnji i sublimaciji; plavu nebu; zlatnu kamenu mudraca.

 

Već na početku rada sam napisala da su boje sastavni dio života, time sam htjela reći, osim što svakodnevno sve oko nas vidimo u raznim bojama i raznim tonalitetima, svakodnevno se i upotrebljavamo „obojanim rečenicama“ npr. u razgovoru često znamo reći: « Danas mi je sve ružičasto. Sav je pocrvenio od ljutnje. Osjećala se pomalo plavo. Oni su jednostavno pozelenjeli od zavisti. To je bilo zlatno doba. » Boje su vrlo važne i jako utječu na nas, na naše raspoloženje, na emocije, pa čak i na krvni tlak u organizmu. Mogu nas oraspoložiti, ali nam isto tako mogu i pokvariti raspoloženje. Kad je sunčan dan u odnosu među ljudima osjeća se određena toplina i vedrina, kad je dan tmuran i siv sve je napeto i ljudi su vrlo razdražljivi i fizički se ne osjećaju dobro. Boje možemo promatrati kao optički dojam, psihičko- fiziološki učinak i kao simboličko značenje. Boje su simbol naše psihodinamike, našeg pokretanja, zdravlja, bez boja život bi bio monoton. Ljudi sanjaju u boji, čak su i ljudi obojani što nas čini različitima i zanimljivijima. Svaki čovjek ima obojan temperament, ima svoju paletu boja koju koristi u životu. Boje su vrlo mistične i puno toga nam otkrivaju, tako žuta označava znanje, narančasta aktivnost, crvena život, plava vjeru, zelena mir, a ljubučasta tajnovitost. Da nema boja ne bismo mogli uočavati mnoge različitosti koje nam boje pružaju u svakodnevnom životu. Boje jesu život!

 

 

LITERATURA:

 

J. Chevalier i A. Gheerbrant; RIJEČNIK SIMBOLA

      NZMH, Zagreb

      Grafički zavod Hrvatske, Mladost, Zagreb, 1994.