Krapinske Toplice su lijepo uređeno i mirno malo mjesto u Hrvatskom zagorju. Nekada davno bile su mondeno, europsko kupališno lječilište. Zagrebčanima najkraći put do Krapinskih Toplica je onaj, koj od železničke postaje u selu Zaprešić do kupališta vodi i ovim će pravcem putnik za 3 sata u toplice stići. Tik postaje u selu Zaprešiću se mogu kola dobiti, za koja gostioničari i trgovci naručbine primaju. Želi li tko, da za vožnju iz Zaprešića do kupališta liepša i udobnija kola dobije, može takova pismenim ili brzojavnim putem kod ravnateljstva Krapinskih toplica nešto prije naručiti.

Krenet li pak put Toplica osobnim kolima dobro je unaprijed znati i cijenu parking usluge: dnevna karta za kolnicu (garažu) košta 10, a za svakog konja 5 do 10 nvč. Prema tome, nije isplativo u Krapinske Toplice ići kolima Audi A6 3,0 V6TDI koja vuku 203 konja.

Evo cjenika iz Bancalarijeva turističkog vodiča kroz Krapinske Toplice, objavljenog 1868/71.:

Poličana (Poljčane) – željeznička postaj na pruzi Beč – Ljubljana –Trst; Kiselica rogatačka je današnja Rogaška Slatina u Sloveniji.

Cijene smještaja u novom dvokatnom hotelu Jakoba Badla (Curhaus), koji ima 110 soba, niže su na drugom katu. Odlučite li proći jeftinije uzmite u najam postelju sa slamnjačom i bez podvorbe (obratite pozornost i na razsvjetu), ili potražite jednu od "preko 50 sa pokučstvom obskrbljenih soba uz jeftine ciene" u privatnom smještaju kod grofa Keglevića (12 udobnih soba), odnosno u gostionicama Magjar, K janjetu ili K jelenu. "Ciene soba su od 1. listopada do 1. svibnja za 25% manje."

　Kupalištni red jedno, a Dragojla Jarnević drugo. Na odlasku iz Krapinskih Toplica (1874.) piše: "Poplatih sve račune. Liečniku ni sam dala nego 4 ft, a to je mislim dosti što sam kod njega dva puta bila i on jedan put mimogred kod mene. Sobarici i u kupelji poslužnicama dala sam preko njihova računa svakoj 1 ft. Vidilo mi se da im nije bilo po volji, ali da sam dala više, nebi imala s čime ići kući."

Dominik Bancalari, kupalištni liečnik u Krapinskih toplicah, savjetuje vam:

"Upute glede porabi kupelji. - Kada gost kupelj uzimlje, mora podpuno tielesno i duševno miran biti; nesmije zato prije kupelji nikada žestokih pića piti, niti mnogo hodati. Nesmije se zatim kupati u vrieme, kada jelo probavlja; isto tako ako se prije duže vrieme kartao (osobito hazardirao) ili marljivo čitao. Ujedno je dobro, da se nikada najednoč cielim tielom do glave u vodu neide, nego da se polagano postupice po stubah u vodu silazi".

Tko još danas "marljivo čita"?!

Luksemburžan Dominik Bancalari u Beču tiska monografiju o Krapinskim Toplicama na njemačkom jeziku. Ovaj liječilišno-kupališni turistički vodič na 80 stranica ("Der Curort Krapina-Töplitz und seine warmen Quellen und Bäder", Wien, 1868.) je preveden na hrvatski jezik i objavljen u Zagrebu 1871. godine pod naslovom Krapinske toplice, njihova topla vrela i kupelji.

Pretisak hrvatskog izdanja ovoga izuzetno zanimljivog turističkog vodiča objavljen je 1991. godine (drugo izdanje 1998., Kajkaviana, Biblioteka pretisaka) zahvaljujući prim.dr. Marcelu Majsecu mlađem, ravnatelju Bolnice za reumatska oboljenja i rehabilitaciju Krapinske toplice koja je financirala ovaj pretisak. Uvidom u ovo djelce lako se uočava profesionalno organizirana turistička ponuda kakvu mi do danas još nismo dostigli.

1709. – Johann Leopold Payer u Grazu objavio knjigu "Od kreposti Toplic Varašdinskih i Krapinskih"; spominje ljekovitost kupelji u Krapinskim Toplicama, a "glas o liekovitom dielovanju krapinskih kupelji razprostiraše se u najdalnje kraje".

1779. – Ivan Krstitelj Lalangue, liječnik, napisao "Krapinske toplice vu Horvatskom Orszagu".

" (...) tri zvirališta mlačna, koja vsa jednake vu sebi zaderžavaju rudne iliti temeljne delce. Dvoje zvirališče je na otpertom zraku, jedno pak je obzidano i pokrito za veliku priliku oneh, koji se kupljeju (...)."

1787. – Balthazar Hacquet ("Physicalische politische Reise"), rudarski inženjer, opisao je kupelj (bazen) i barbirenje u Krapinskim Toplicama:

"U zajedničkoj kupki nalazilo se mnoštvo ljudi, muškaraca i žena bez odjeće. Njihova gola tijela bila su puna kravljih rogova za puštanje krvi. Krv je tekla u vodu i zgrušaval se. U vodi su plivale patke halapljivo gutajući ugruške krvi. Često se stavljalo i po deset rogova na tijelo, čak i po spolovilu". (Kolesarić, 2012.)

1861. – Leopold Tanzer, liječnik, objavio prvu monografiju o Krapinskim Toplicama "Krapina-Toplitz im April 1861."; zatim slijede monografije: 1868/71. Bancalari, 1876. Rak, 1889. Weingerl i 2012. Kolesarić.

2012. – Josip Kolesarić, veterinar, objavio monografiju "Krapinske Toplice i njihova topla vrela" koja je predstavljena na prošlogodišnjem BadlFest-u u Krapinskim Toplicama (nakladnik Općina i Turistička zajednica Krapinske Toplice).

Ponositi Hrvat svoje Zagorje "hrvatskom Švajcom" nazivlje

(današnje dnevnopolitičke tiskovine stavile bi ovakav podnaslov: Desničarski ekstremist svoje Zagorje "hrvatskom Švajcom" nazivlje)　

Vidikovac na Fučkarovu brijegu u Krapinskim toplicama.

Prekrasan pogled na zagorske brege, vrhove Donačke gore, Maceljske gore – 2 komentara – Strahinščice, Zagrebečke gore, a ponekad pogled seže i do Savinjskih Alpa u Sloveniji. Dolje, u nizini Topličkog potoka je lječilište tijela, a na uzvisini Fučkarova brijega je lječilište duha i duše (nije nužno povezano s Vinskom stazom koja ovuda prolazi!).

Zagorski bregi i Donačka gora (sjeverno od Rogatca u susjednoj Sloveniji)

Približno prije 80 milijuna godina (razdoblje gornje krede) na području Hrvatskog zagorja pojavilo se prvo kopno, zapravo nekoliko otoka: na području Strahinščice - Ivanščice, Kalnika, dok je na području Medvednice (Zagrebečke gore) postojao arhipelag od pet ili šest otočića. Krajem krede (prije oko 70 mil. godina) došlo je do spuštanja čitavog područja te su svi otoci bili preplavljeni.

Orogenetskim pomicanjem tla i jakim vulkanskim erupcijama u razdoblju miocena, približno prije 22,5 mil. godina, označen je početak stvaranja današnjeg krajolika Hrvatskog zagorja kojim se protezao niz od desetak manjih vulkana na potezu od Huma na Sutli, preko Lepoglave i Varaždinskih Toplica do Kalnika. Najviše vulkanskog pepela i piroklastičnog materijala ima na području Maceljske gore (Fosilni vulkan i špilja Vindija u Hrvatskom zagorju).

Sljedećih 20 mil. godina šire područje Hrvatskog zagorja prolazi kroz različita geološka razdoblja u kojima je nastavljeno tektonsko izdizanje i spuštanje tla, izmjenjivanje slatkovodnih jezera i slanih mora.

Zagrebečka gora i "antička" preša za jabuke i grozdje.

Brojni nalazi fosiliziranih listova kopnenih biljaka (vinova loza, vrbe, trave), ali i slatkovodne i morske faune (puž Radix croatica, glavonošac Aturia) iz Radoboja pokraj Krapine, pokazuju da su klimatske prilike prije približno 10 mil. godina bile slične današnjim.

Panonsko more povuklo se iz Hrvatskog zagorja prije približno 5 mil. godina, a naše Zagorje je dobilo ime po nizu gora koje ga okružuju ili se pružaju po njegovoj sredini, izdignute u razdoblju posljednjih 5 mil. godina: Maceljska gora, Ravna gora, Strahinščica, Ivanščica, Kalnik, Medvednica (Sleme ili Zagrebečka gora ), Cesargradska gora, Kunagora.

Pogled na Krapinske Toplice i Cesargradsku goru, 2013.

Većina od 13 toplih zvireka Hrvatskog zagorja nalazi se u usjecima potočnih i riječnih dolina koje su nastale tijekom posljednjeg geološkog razdoblja (pleistocen- halocen), tj. između 150.000 i 10.000 godina.

Termalni izvori (zvireki) u Krapinskim Toplicama nalaze se na "termalnoj liniji" (zapravo poprečnom rasjedu) koja ih povezuje sa Sutinskim, Šemničkim, Tuheljskim i Atomskim Toplicama u susjednoj Sloveniji. Voda koja danas izvire duž Topličkog potoka u Krapinskim Toplicama starija je od 40.000 godina, a pripada geokemijskom tipu kalcijsko-magnezijsko hidrogenkarbonatnih i sulfatnih voda.

Vilma i Francek Kremenko - prvi turisti

Možemo biti sigurni da su u zadnjem međuledenom dobu Vilma i Francek Kremenko vikendom dolazili iz Krapine u Krapinske Toplice liječiti reumu i ženske bolesti, jer je voda toplija (39 – 41C) od vode njima bližih Šemničkih topličica (20 – 26C), dok su Beti i Barni Kamenko iz Vindije tijekom posljednjeg ledenog doba odlazili u Varaždinske Toplice. Bili su to početci zdrastvenog turizma, i vjerojatno prva klasifikacija termalnih izvora: toplice – izvori topliji od 30C, i topličice – temperatura izvora 20 – 26C.

Balneološki kriterij za termalna vrela je temperatura vode: hipoterme (20 – 24C), homeoterme (24 – 38C) i hiperterme (više od 38C). Na izvorima je tijekom posljednjih 10.000 godina taložen peloid – crni ili sivi mulj s mineralima i česticama organske tvari (manje od 2 nanometra) iz termalne vode – koji se i danas u Krapinskim toplicama rabi za liječenje reumatskih i nekih drugih bolesti. Stari Egipčani su peloidom liječili opekotine, a danas Izraelci peloidom iz Mrtvog mora ublažavaju psorijazu.

Aqva viva na "autocesti" Via Asiatica (Tabula Peutingeriana)

Tabula Peutingeriana: na rimskoj "autocesti" Via Asiatica (širina dvosmjernog kolnika 2,96 - 3,56 m) - Aqvileia (pokraj Trsta) – Ljubljana/ Eimona – Celje/ Celeia (1) – Ptuj/ Petovio (2) – Ludbreg/ Iovia Botivum (3) – Osijek/Mursa – Byzantium (Konstantinopol) nalazilo se i rimsko naselje (postaja) Aqva viva u današnjim Petrijancima (ili Vinici?) pokraj Varaždina; Beč/Vindbona (4), Pula/Pola (5), Ravena/Ravenna (6);

Tabula Peutingeriana je preslika Castoriusove rimske "auto-karte" (nacrtane oko 273. po.Kr.) s ucrtanim glavnim rimskim cestama (via), važnijim gradovima i vojničkim postajama, te njihova udaljenost izražena u dvokoraku (passus), odnosno rimskim miljama (1000 passus = 1 mille = oko 1.430 m).

Na isječku karte vidimo (Remista X - Aqva viva XI - Populos VIII) da je Aqva viva udaljena 11 milja od Remista (naselje izmeđe Ptuja i Ormoža) i 8 milja od Populosa (današnji Bartolovac) kod kojeg se (vjerojatno) odvajala lokalna cesta za Varaždinske toplice (Aqva Iasae).

Hrvatsko zagorje bilo je premreženo rimskim vicinalnim (regionalnim) cestama, putevima i naseljima (npr. Lobor – Hrvatski troplet u Loboru), ali ne postoji ni jedan arheološki nalaz ili pisani dokument koji bi potvrdio papagajski ponavljanu priču o rimskim termama "Aquae vivae" u Krapinskim Toplicama, odnosno da je "općinsko središte Krapinske Toplice bilo poznato još u rimskom razdoblju pod nazivom Aquae vivae".

Uostalom, ovdje su prije Rimljana živjeli Kelti koji su u mnogočemu bili kulturniji i bogatiji od Rimljana, pa ih je Gaj Julije Cezar u Galiji i srednjoj Europi istrijebio (genocid, procjenjuje se na 2.000.000 ubijenih Kelta), a Tiberius u našim krajevima (bitka kod Vinkovca/ Cibalae 8. po.Kr.).

1303. – spominje se u pisanom obliku toponim Toplicza (ime po izvoru tople vode) i župa Presvetoga Trojstva u Krapinskim toplicama (Sanctissimae Trinitatis in Toplica); 1414.g. - Aquae Calidae; 1513.g. - Thoplicza Krapinensis ili Thermae Krapinensis; 1639.g. -Thermis ili Termis Krapinensis, odnosno Termis Krapinensibus; 1850 - 1859.g. Krapina – Töplitz (razdoblje Bachovog apsolutizam i zatiranja hrvatskoga jezika).

Krapinske Toplice na turističkoj karti Europe iz 1876.

"Zagorje je jedan rajski prediel u našoj Hrvatskoj, ali narod još nije na onom stupnju naobrazbe da bi znao cieniti i služiti se po vriednosti s onim blagom kojim ga dobri Bog obdario. Oj krasna, krasna je naša hrvatska zemlja, ali nesretna po vlastitih joj sinovih" – piše hrvatska književnica Dragojla Jarnević (1812 - 1875.) u svojem intimnom Dnevniku tijekom boravka u Krapinskim Toplicama (srpanj-kolovoz 1874.), a koji je pisala s prekidima od 1833. do 1874. Dnevnik je zanimljivo svjedočanstvo o brojnim događajima i poznatim ljudima. (Dragojla Jarnević, Dnevnik, Matica hrvatska Karlovac, 2000.)

Krapinske Toplice na "turističkoj karti" Europe s ucrtanim najkračim putevima do Toplica (Anton Rak "Das Mineralbad Krapina-Töplitz in Croatien", Beč, 1876.). *Pettau – Ptuj; Poltschach – Poljčane.

"Za putnike iz Trsta, Ljubljane i Zagreba koli za ove, koji dalje sa istoka dolaze, najzgodnija je željeznička postaja Zaprešić... Za goste iz Beča, koji po pruzi državne željeznice putuju, jest najzgodnije ako istu prugu u Optuju (Ptuj) ostave, a odavle poštom put nastave preko Rogatca i Pregrade. Put od Optuja nije radi dugotrajne vožnje (sedam sati) na kolima najugodniji... Put preko Polićana jest najzanimiviji i najugodniji...". (Bancalari, 1871.)

1658. – Prvi "bazen" (kupelj) u Krapinskim Toplicama - udubina u zemlji ograđena hrastovim trupcima - gradi Franjo pl. Keglević, vlasnik krapinsko-kostelskoga vlastelinstva.

1703. – Prvi sigurni podaci o javnoj uporabi toplih izvora u Krapinskim Toplicama – bečki liječnik Stockhammer uputio Boltu pl. Patačića na lječenje u Krapinske Toplice.

1711. – Zagrebački biskup Esterhazy na kupanju u Toplicama. Kanonik Branjug biskupu je "pripremio sjenicu od granja, u kojoj se biskup imao svlačiti i oblačiti prije ulaska u kupelj. Posebne zgrade za kupališne goste nije bilo, već je kanonik biskupu našao smještaj u kući grofice Lamberg".

1791. – Vlast od vlasnika kupališta traži obnovu Gospodske i Pučke kupelji "da se izbjegne kupanje pod vedrim nebom", no jedino je "grofica Eleonora Petazzy o svom trošku uredila kupelj Dubrava koja je bila duga oko 15 m, a široka oko 12 m".

Na tabli bi moralo pisati "Gustav pl. Ožegović i njegova žena Ivana, rođ. pl. Paszthory", jer je vrijeme "komunističkoga razdoblja koje se obračunavalo s hrvatskim plemstvom i hrvatskom baštinom" ipak iza nas.

Ožegovići su stara hrvatska plemenitaška obitelj iz mjesta Barlabaševac u križevačkom kraju.

Stjepan Ožegović (+1837.), s plemićkim pridjevkom Barlabaševečki, bio je protonotor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, brat baruna Mirka Ožegovića Barlabaševečkog, biskupa Senjske i modruške ili krbavske biskupije (Emericus Osegovich de Barlabassevecz episcopus segniensis et modrussiensis seu corbaviensis), i otac Metela i Gustava Ožegovića Barbalaševečkog.

Gustav je bio vlasnik imanja i kurije Klokovec u Krapinskim Toplicama, a Metel vatreni ilirac.

Gustavova žena Ivana, rođ. Paszthory, također je podrijetlom iz plemenitaške obitelji koja je dala stariješinu Varaždinske lože (1749. - 1759.).

Kapelica sv. Marije Magdalene, 2010.g.

Je li kapelica sv. Marije Magdalene izgrađena 1877. (kako to piše na tabli) ili prije 1874. godine?

Jesu li u grobnici (dograđena kapelici?) pokopani Gustav i Ivana Ožegović, ili samo Gustav?

Je li grobnica u kapelici bila mjesto prvog ukopa Jakoba Badla (+1884.), ako je, kad je onda izgrađen mauzolej?

2010.g. 2013.g.

Obnova kapelice sa trostranim svetištem, i drvenim kipom sv. Marije Magdalene na oltaru, počela je 2012. godine.

Kapelicu je po jednom pisanom dokumentu dao iznova zidati 1874. godine toplički župnik Ivan Rukavina (+1909.), a po drugom izgradili su je Ožegovići 1877. godine.

2010.g.

Zagonetna je i mramorna ploča na nadvratniku ulaza u grobnicu. Nema upisanog datuma ukopa, a natpis Sepulcrum Dni. Gustavi Osegovich de Barlabaševec (u ono vrijeme pisalo se Osegovich de Barlabassevecz) sugerira da je ovdje pokopan Gustav, ali ne i njegova žena Ivana.

Međutim, na osmrtnici Jakoba Badla piše da je on pokopan u kapelici sv. Magdalene!!!

Od grafita na ploči, koji su još čitljivi, najstarija su dva: 9. V. 1936. (potpis nečitak) i 13. IX.1936. (potpis Risović A. i Dragica). Zatim slijede potpisi iz 1945., 1948. ...

Grobnica, 2010.g.

Jedna nadgrobna ploča. "U grobnici su nekoć bile slike izrađene u ulju. Te slike su, na žalost, nestale u vrijeme Drugoga svjetskog rata." (Kolesarić, 2012.)

Međutim, sjećanja nekih svjedoka toga vremena govore suprotno, tj. da su barbarsko uništavanje, pljačka, otimačina i ubojstva bila zaštitni znak komunističkoga razdoblja neposredno poslije Drugog svjetskog rata kada su neki od prosjaka postali bogataši. Primjerice, toplički općinski službenik (pisar?) ubijen je u Badnjoj noći 1945. i bačen u jarek pokraj župne crkve. Topličani koji su išli na ranu Božičnu mešu vidjeli su ga "s nosom vu grabi". (Naknadno proglašeni partizanski narodni neprijatelji - popis likvidacija i imovine)

Toplički pješački prsten obuhvaća i stazu koja ide vrhom Magdalene i Fučkarova brijega. Lijepa karta pješačkih staza (rekreativne, trim, medicinske, vinske) može se radnim danom dobiti u Turističkom uredu Krapinskih Toplica.

Povjesnica kaže da je kroz šumu (danas zapuštena "park-šuma") u davna vremena bilo uređeno šetalište s klupama, od crkve Presvetog Trojstva do kapelice i mauzoleja Jakoba Badla na Magdaleninom brijegu.

Na preslici izvorne osmrtnice Jakoba Badla čitamo: "Smrtni ostanci ljubljenoga pokojnika ... položiti u posliednje prebivalište u kapeli sv. Magdalene."

Koje godine je zapravo izgrađen mauzolej, i kad je tu položeno (ekshumirano) tijelo Jakoba Badla?

Jakob Badl rođen je u Rogaškoj Slatini, u tajkunskoj obitelji koja u Mariboru i okolici posjeduje velike plantaže vinograda. Trgovao je vinom i konjima, a njegov sin Antun postat će vlasnik Staudingerove tvornice kože u Mariboru.

Badl je u blizini Krapinskih Toplica kupio vlastelinstvo Dubrava, zatim 1857. kupuje u Toplicama gostionicu K janjetu, te Gospodsku i Pučku kupelj, a "s posjednici ostalih vrela gjom. groficom Oršićkom i g. pl. Kuhtićem sklopi ugovore. Pošto se je posljednji okanio svojih prevelikih osnova (zahtjeva, nap.a.), prodadoše oba ova vrela i tako postade Badl posjednikom svih vrela" za svotu od sto tisuća forinti.

Ruši stara kupališta, i već potkraj lipnja 1866., na početku austrijsko-pruskog rata, dovršio je izgradnju mondenoga europskog kupališno-lječilišnog centra. Gradnja je trajala samo sedam godina (1859 - 1866.), a "od strane vlade nedobi Badl u svom nastojanju oko podignuća kupelji nikakove podpore."

Lječilišni dom (Curhaus), 1920.?

U ožujku 1859. položen je "pervi kamen" i blagoslovljeno je mjesto budućeg Lječilišnog doma (Curhaus) - zgrada današnje stare bolnice - koji je dovršen mjeseca studenoga 1861., sa "110 konformno uređenih, najbolje oslikanih i suhih soba".

2013.

Marijina kupelj, 2013.g.

Godine 1861. započeo je graditi bazen, a već u svibnju 1862. je uz najveću svečanost i blagoslov otvorena Marijina kupelj (bazen je dobio ime po Badlovoj ženi, bio je dubok jedan metar, a od površine vode do stropa visina je iznosila 9 metara). Tom prigodom položen je kamen temeljac za još jedan bazen, Jakobovu kupelj.

Jakobova kupelj, 2013.g.

Jakobova kupelj (bazen 23 x 13 m) izgrađena je za 11 mjeseci. U travnju 1863. svećano je otvorena za kupanje, zajedno s 21 malih bazenčića (Separat Cabine) izgrađenih uzduž kupelji. U bazenčiće gost ulazi malim stubama, i može se ovdje kupati/plivati gol.

Jakobova kupelj, 2013.g.

Kupelj se nalazi iznad termalnog izvora, a dno kupelji bilo je napravljeno od hrastovih razmaknutih platnica kroz koje ljekovita voda starija od 40.000 godina i danas izvire. Voda u bazenu je kristalno čista, bez dodatka klora i sličnih aditiva, a u takvoj vodi danas osobito uživaju Talijani.

Neljubi sa Hrvati neimački razgovarati

"Na čast domovine u korist čovječanstva, 1862."

Hrvatski grb i natpis "Na čast domovine u korist čovječanstva, 1862.", u kamenu isklesan, stavio je Jakob Badl na zabat sjevernog pročelja Jakobove kupelji.

Ovaj je natpis s grbom kasnije "zginul", naravno, a od nametnutoga povijesnog i narodnog zaborava spasio ga je prim. dr. Marcel Majsec mlađi, kad je presliku grba i natpisa dao staviti na unutarnji zid kupelji prigodom njezine obnove 1990. godine.

Jakobova kupelj izvana, 2013.

(lijevo "Curhaus", a u pozadini Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, i Magdalena - klinika za kardiovaskularne bolesti).

Na mjestu ostakljenog zabata sjevernog pročelja obnovljene kupelji nalazio se Badlov natpis s hrvatskim grbom.

2013.

1930.

Blagovalište - Restauration

Godine 1866. svečano je otvoreno, "uzprkos mnogim težkoćam", Blagovalište (Restauration) i u njemu Cursalon, krasna plesna dvorana za zabavu gostiju. Uređeno je i šetalište u lijepom perivoju s palmama, bananama, agavama, ružama ...

"Sva vrela i kupelji, kuća za goste, gostiona, perivoj, ostale neke gostione, vlasnost su g. J. Badla. Ravnateljem kupališta je sin Ignjat Badl, te kano takov vodi takodjer račune".

2013.

Akromion, rekonstruirano bivše Blagovalište, je od 2008. godine najveća privatna ortopedska bolnica (s tri operacijske sale) u Republici Hrvatskoj.

Cursalon

"Središte sastanaka i družtvovanja jest kupalištna dvorana... imade najglasovitijih političnih i beletrističnih listova toli iz inozemstva koli i ovozemstva na 4 razna jezika... u dvorani služi i glasovir gostom na porabu... osim drugih javnih igara priredjuje kupalištno ravnateljstvo svake nedjelje u zabavu obćinstvu po dvie tombole s plesom. Razim toga priredjuje zavod svake saisone 4 javna plesa na svoje troškove... Nedaleko od blagovališta smještena je već godinu dana nova pokrivena kugljana, te služi često gostom poslije objeda za zabavište". Bilo je to godine 1871. A danas?

Kugljana u perivoju

Drvena "kugljana", jednostavna i jeftina javna igračka za sve uzraste, je danas zaboravljena...

Turisti ispred ulaza u Curhaus

"Evo ovdie ima prostorijah koje mogu primiti preko 400 osobah sa tri gostione. Neračunajuć prostorie za prosti narod. Medju svimi ovimi gosti jesam ja za sada jedina Hrvatica, tekar koncem ovoga mjeseca i početkom kolovoza dolaze Hrvati ovamo. Sada je talijanski elemenat ponajviše zastupan. Uz ove ima ih iz Beča, Gratza, Ljubljane, i u obče iz austrijskih i štajerskih pokrajinah. Svake godine, kako mi rekoše, je sve veća navala ovamo. Evo kao i sada! Talijani donašaju zlata, a troše mnogo.

Žalibože što je po restauracijah sve nemačko, talijansko, pa i francusko, i neimaš s kime poštene hrvatske rieći izmieniti. I kod Jeranda (učitelja, nap.a.) hotijaše krenuti na nemački razgovor, ali im ja odma rekoh da mi neljubi sa Hrvati neimački razgovarati." (Jarnević, 1874.)

"Stalno namještena glasba svira svaki dan jutrom i večerom po 2 ure najobljubljenije starije i novije komade. Buduć da se glasba ovim načinom prilično u sredini šetališta, stanova i kupalištnoga blagovališta nalazi, mogu je svi gosti slušati".

Osjetljive biljke iz parka čuvane su tijekom zime u grijanom stakleniku (Glasshaus) na mjestu današnjeg Toplice Hotela.

"Jučer imasmo ugodnu zabavu na jednoj sjenokoši do 1/4 sata od toplica udaljenoj. Kako rekoh je talijanski živalj ovoga mjeseca najviše ovdie zastupan i Talijani prirediše tu zabavu. Oni pozvaše sve goste bez iznimke k toj zabavi, i sakupi se nas preko 200 u parku, pa se digosmo ob 6 satih pred veče na tu sjenokošu. Sviraći na čelu uz nje barjaktari sa trobojnim barjakom hrvatskim, onda magjerskim, crnožutim, pa i bielo crvenim.

Tuj zamjetih da Talijanom nije toliko do liekovite vode koliko do zabave i promjene zraka. Ima ovde nekoliko mladih Talijanka kojima se ne vidi nikakova bolest, jer one plešu na svakom plesu, već pohadjaju toplice nebi li im sreća potekla... Ima ovde jedna Talijanka, niti liepa struka ni obraza , a pre malena da bi mogla i kakvu milinu izazivati u dosta nespretnom kretanju. Namiguša je izvanredna, pa s toga okolo nje, kada godj se pokaže, po nekoliko mužkaraca. Njezina ljubkost i dražest ih neprivlaći, već njezina kesa, jer kažu da je veoma bogata. Ona izlazi samo u svili i čipkah, a vrat i mišice sjaju se u zlatu. Takove žene ljube mužkarcom današnje doba više nego i kada prije." (Jarnević, 1874.)

013.

2013

Curhaus i Blagovalište, oko 1880.

Austrijski slikar Kazimiri iz Graza, po fotografskom predlošku izradio je gornju sliku Krapinskih Toplica.

Stara priča - strani strateški ulagač

"Dosta krasno i udobno uzkrisiše ove toplice u dobi od jedno 10-15 godina; i to tekar odkako predjoše iz ruku hrvatskih vlastelina u ruke tudjinca.

I kod ovieh toplica se vidi malovrednost hrvatskih vlastela, kao i kod još nekojih u našoj nevoljnoj domovini.

Da su Hrvati poduzetnoga duha, pa hrvatske terme (toplice) bolje u red stavljaju, mogla bi se naša domovina samo po toplica blagostanja dostati.

Hrvatska ima razmjerno više toplica, nego koja zemlja na tako malom zemljištu. Uzmemo 1. Toplice u banskoj pukovniji, 2. Lešće, 3. Sutinske, 4. Stubičke, 5. Krapinske, 6. Varašdinske. Pa sve te vode liekovite i u ugodnih i zdravih predielih." (Jarnević, 1874.)

1902.

2013.

Vikendice i izrasla šuma na obronku Magdalenina brijega onemogučuju pogled na Toplice s onog mjesta na kojem su fotografirane 1902. godine.

1902.

"Uspjeh liečitbe je u obće veoma povoljan, te se pokazuje uslied velike djelatnosti vrela za kraće ili duže vrieme. Brzi i povoljni uspjeh liečtbe povukao je obću pozornost liečnika na se te je kupalište došlo na velik glas. Broj gostova bivao je sve to veći. Liste od ovih posljednjih godina pokazuju, da je gostova i stranaca od višega i gradjanskoga stališa bilo god. 1865: 900, 1866: 1100, 1867: 1920. ...

U kupelji obstoji osim toga cielu godinu pošta, a za vrieme saisone (od 1. svibnja sve do posljednjega rujna) c. kr. brzojavna postaja. Pošta, brzojavni ured kao što i sud smješteni su u kući gosp. grofa Keglevića. Opazka. U mjestancu zastupani su svi zanati; broji se ukupno preko 50 kuća i mnogo gospodarskih zgrada. Župa broji 4000 duša; duhovne poslove obavljaju dva svećenika." (Bancalari, 1871.)

1901.

1939.

Dolina Topličkog potoka, cesta za Krapinu, Fučkarov breg i Magdalena, 2013.

Godine 1892., 14. lipnja, svečano je otvoren Restauration Bellevue prigodom posjete Austro-Ugarskog ministra rata (K.u.k. Kriegsminister, Feldzeugmeister) Ferdinand von Bauera.

Restauration Bellevue, 2013.

"Pjevačko društvo Zagorje", utemeljeno u Krapinskim Toplicama 1885. godine, ovdje je zabavljalo baruna Bauera i njegovu suprugu.

Restoran Bellevue bio je od 1892. do svibnja 1945. otoren tijekom ljetne turističke sezone, "od 1. svibnja sve do posljednjega rujna".

Ernest Svažić, novoizabrani načelnik Općine Krapinske Toplice, 2013.

Gospodin Ernest Svažić, bivši direktor Turističke zajednice Krapinskih Toplica i utemeljitelj BadlFesta, ima zanimljivu ideju za oživljavanje restorana Bellevue, ali ostvarenje te ideje ovisi o dogovoru s današnjim vlasnikom ruinirane i zanemarene zgrade restorana. U tome će on i njegovi mladi obrazovani suradnici vjerojatno uspjeti, jer im je zajednički cilj Toplice opet uvrstiti na turističku kartu Europe i stvaranje "branda Krapinske Toplice", koji neće zanemariti zagorske i svehrvatske kulturno-povijesne vrijednosti.

A da Krapinske Toplice ponovno postanu poželjno turističko odredište (to se zove na starohrvatskom "destinacija") morali bi svi Topličani zasukati rukave. Poželjno turističko odredište ne čine samo hoteli, lijepi apartmani, uređene okučnice, okrepljujući zagorski zrak i (ljekovita) voda.

Aleja divljih kestena, 2013

Drvored posađenih divljih kestena, šetalište od Bellevuea do Lječilišta (Curhaus), bio je nastavak lječilišnog perivoja. Šetalište, dugo 800 m, kasnije je izgradnjom otvorenog bazena (1939.) skraćeno za oko 100 m, a danas ga na jednom mjestu presjeca obilazna cesta oko Toplica.

Aleja divljih kestena u (Kostelskoj) dolini riječice Kosteljine, prije 1930.

2013.