Ova pjesma je napisana u stilu poezije tzv. ‘Beat Generacije’ koja je bila popularna u Sjedinjenim Američkim Državama krajem ‘50–tih i početkom ‘60–tih godina. Najistaknutiji pjesnici ‘Beat Generacije’ bili su Allen Ginsberg i Peter Orlovsky, koji su nalazili inspiraciju u mudrosti istočnjačkih kultura i koristili svoju poeziju kao prosvjed protiv rata u Vijetnamu i svih ratova općenito.

Čitav ovaj svijet je jedan veliki zatvor, tj. popravilište za pobunjenike koji su nekoć davno poželjeli uživati odvojeno od Krišne. I samo da bi nam omogućio ispunjenje sebičnih želja – Krišna je stvorio ovaj svijet baš kao što neka država sagradi zatvor za kriminalce. Mnogi kriminalci možda i ne vjeruju u državne zakone, ali ipak, ako se ogluše o nih i prekrše ih svjesno ili nesvjesno – sasvim je sigurno da će završiti u nekoj od zatvorskih ćelija. U ovoj pjesmi se Krišnini zakoni uspoređuju s nevidljivim zatvorskim čuvarima. To su beskompromisni zakoni karme, akcije i reakcije (kazne i nagrade). Bez obzira da li netko u njih vjeruje ili ne – ipak je podložan njihovim utjecajima.

U mnogim zatvorima se zatvorenicima dodjeljuju ćelije s određenom (ne)kvalitetom životnih uvjeta, u skladu s težinom izvršenih kaznenih djela. Pa tako na primjer, netko završi u tamnoj i skučenoj samici, netko u ćeliji s drugim zatvorenicima s kojima može igrati šah, a netko pak može dobiti svoju vlastitu ćeliju s televizorom i pogledom na more (i s visokom bodljikavom žicom ispred prozora). Ali ipak, svi se zatvorenici nalaze u velikom zatvoru materijalnog svijeta i već eonima prelaze iz jedne vrste ćelije u drugu – sve dok jednoga dana počnu ozbiljno slijediti uputstva ‘tajne’ mape koja im je cijelo vrijeme na raspolaganju. Ta mapa predstavlja Krišnina uputstva za izbavljenje, koja se nalaze zapisana u vedskoj književnosti.

Kada u ovom tekstu spominjem ‘ovaj svijet’, pri tome ne mislim samo na ovaj planet na kojem živimo, niti čak samo na ovaj univerzum u kojem se nalazimo – već mislim na sve materijalne univerzume koji su ispunjeni ogromnim brojem planeta na kojima se tegobe materijalne prirode neprestano izmjenjuju jadna za drugom.

Netko tko je bogat, lijep, slavan i uspješan, može misliti kako je ovaj svijet divan. On se može usporediti sa zatvorenikom koji se nalazi u privatnoj ćeliji sa zlatnim rešetkama i mnogim pogodnostima za koliko–toliko udoban život unutar ćelije. Pa ipak, i takav zatvorenik je još uvijek samo zatvorenik čije su aktivnosti jako ograničene (i zato pati). Međutim, bez obzira koliko je netko bogat, slavan i uspješan, ipak je podložan zakonima materijalne prirode (rođenje, bolesti, starost, smrt...).

I zato s duhovne točke gledišta – gotovo da i nema neke razlike između kralja i prosjaka. Obojica se nalaze u istom zatvoru, i može se desiti da nakon smrti zamjene ćelije u kojima se trenutno nalaze.