Već sam ranije napisao nešto o tome kako je Krišna vječan i da vrijeme nema apsolutno nikakvog utjecaja na Njega. Zbog toga je ideja o Bogu kao nekakvom starcu sjede brade, koji sjedi na oblaku – potpuno ekstremna suprotnost od apsolutne duhovne istine. U svom duhovnom obliku Krišna izgleda kao mladić od šesnaest godina. Ali po potrebama svojih zabava On može promijeniti svoju ‘dob’ i svoj izgled. Što Bog uopće radi cijelo vrijeme u duhovnom svijetu? Zabavlja se. Zabavlja se. Zabavlja se. I neprestano se zabavlja u društvu svojih vječitih pratioca. Bogu nikada nije dosadno kao što bi mu bilo kada bi morao samo neprestano sjediti na oblaku i gledati što rade ‘oni mali dolje’.

Pa dobro, netko mora paziti i na ‘one male dolje’, ali za tu svrhu je On opunomoćio svoje predstavnike u materijalnom svijetu – tzv. polubogove, koji su izuzetno moćna bića, i čija je moć izvan domašaja naše mašte; ali koji su ipak u krajnjoj liniji pokorni sluge onoga koji se ludo i neprestano zabavlja u duhovnom svijetu.

Sigurno se pitate: “A kako se On to uopće zabavlja?” Eh, to vam neću reći, iako to nije nikakva tajna. Da bi dobili samo trunku pravilnog razumijevanja Njegovih zabava – morate iskreno barem započeti s procesom bhakti–yoge. U protivnom, zbog nepravilnog stava i pogrešnog razumijevanja mogli biste počiniti teške uvrede (kao što se to već desilo mnogima koji su preuranjeno htjeli preći na temu Njegovog privatnog života). Nije tajna; svrha ove knjige je da ponudi uvodne informacije onima koji žele napraviti radikalnu promjenu u svom životu i krenuti putem duhovnog savršenstva.

Ali ukoliko ste zaista jako znatiželjni i nestrpljivi, ne bi bilo pravo da od vas krijem tajnu – opis Krišninih zabava nalazi se u knjizi Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada ‘Krišna – izvor sveg zadovoljstva’ l i ll dio. U svakom slučaju, bilo bi pametnije prvo pročitati njegovu uvodnu knjigu ‘Nauka o samospoznaji’.

Dakle, da se vratimo natrag ‘malome’ Krišni. Imam jednu specijalnu sliku Krišne. Naravno, to nije fotografija, već reprodukcija jednog izvrsnog ulja na platnu[1]. Ta slika je tako dobro napravljena da izgleda da Krišnine oči prodiru duboko u moju dušu. I eto, ova pjesma u prozi je rezultat jednog nadahnuća.

U pjesmi sam spomenuo kako postoje yogiji koji vrše strogosti stotinama godina. Zvuči ludo, ali ovo nije pretjerivanje. Pri tome nisam mislio na učitelje yoga–klubova, niti na šarlatane kojih ima čitava gomila – ne samo u Indiji, nego i na Zapadu. Postoji nekoliko vrsta mističnih, pravih yogija, koji uglavnom meditiraju u nekoj od himalajskih pećina i gotovo nikada nemaju interakcije s ljudskim društvom. Proces yoge kojim se oni bave, nalazi svoj izvor u vedskom misticizmu i prenosi se s koljena na koljeno već mnogim tisućama godina. Jedna od moći njihovog misticizma je ta da mogu poprilično produžiti svoj životni vijek. Ali ipak – nisu besmrtni.

Pored toga, u svakom univerzumu postoje viši planeti na kojima je životni vijek puno duži od ljudskog. Neki od tih planeta su nastanjeni uglavnom yogijima. U ovom univerzumu ti planeti se nazivaju Janaloka, Tapoloka i Maharloka, koji su potpuno nepoznati modernoj astronomiji. Zašto? O tome ste mogli pročitati u komentaru na pjesmu Gola Istina.

Broj 108 se iz više razloga smatra svetim i božanskim brojem u vedskoj/vaišnavskoj tradiciji.

Kalpa ili jedan dan Brahminog života traje 4.320.000.000 sunčevih godina. (Brahma je najuzvišeniji i najmoćniji polubog u ovom univerzumu).

Vrišabha je moje duhovno ime koje sam dobio prilikom prve duhovne inicijacije. Duhovna inicijacija je dio vaišnavske tradicije već milijunima godina. Tom prilikom iskreni kandidat na putu bhakti–yoge, postaje formalno prihvaćen od duhovnog učitelja koji ga uvodi u vječni, duhovni lanac učeničkog nasljeđa, čiji je cilj očuvanje vedske mudrosti/filozofije i prijenos te tradicije na buduće generacije.