Siguran sam da u svijetu nema čovjeka koji se nije gorko razočarao nakon što je potražio utočište na krivom mjestu, u krivoj osobi, krivoj instituciji, itd. Štrajkovi, demonstracije i društveni neredi širom svijeta, plodovi su nečijeg nezadovoljstva temeljenog uglavnom na izigranom povjerenju. Poslodavci izrabljuju radnike nakon mnogo slatkih uvodnih riječi. Smanje im plaće i povećaju broj radnih sati, ili ih jednostavno otpuste s posla (a to si mogu priuštiti jer je potražnja za radnim mjestima velika). Mnogi ljudi dođu na rub sloma živaca, ili još gore, pređu preko tog ruba pa ili postanu psihološki neuračunljivi ili izvrše samoubojstvo.

Npr. moj otac je radio 37 godina kao stolar, uglavnom oko 10 sati dnevno – da bi na kraju dobio mizernu penziju kojom on i majka mogu tek jedva pokriti troškove grijanja, hrane, struje i telefona. Njima još i nije tako loše u usporedbi s nekim penzionerima koji mogu tek raspodijeliti svoju penziju tako da bi si svakoga dana mogli priuštiti za 2–3 kriške kruha i konzervu hrane. Mnogi stari ljudi nemaju brižnu djecu koja se staraju o njima. Često se desi da djeca odbace roditelje kao nepotrebni teret.

Zatim, političari izrabljuju građane tako što im nameću velike poreze koji se slijevaju u ‘državnu blagajnu’ (hm, možda jednim dijelom) ili ponekada pošalju građane u ratove. Sjetite se samo teške ekonomske krize u južnoameričkim državama gdje su političari zapravo diktatori i beskrupulozni lopovi koji su uzeli vlast u svoje ruke. Policija (legalna mafija) također je korumpirana do te mjere da ne izvršava svoju osnovnu dužnost. Npr. u Sjevernoj Irskoj gdje sam živio tri godine, policija dobiva novce od narko–mafije i paramilitarnih terorističkih organizacija koje svakodnevno maltretiraju i pljačkaju lojalne građane ne bi li smogli financijska sredstva za svoje prljave aktivnosti. A kada se revoltirani građani prime oružja, policija stane između njih i mafije – da bi zaštitili mafiju koja ih je potkupila.

Sve sama frustracija; na svakom koraku, svakoga dana, na razne načine. Kako je moguće voditi sretan i miran život bez istinskog utočišta? To je nemoguće. Ali je isto tako i nevjerojatno kako veliki broj ljudi još uvijek ima nadu u bolje dane, kao da im nije dosta što vide kako ih varaju poslodavci, političari, država, policija, itd – i ne samo njih, nego i generacije prije njih. Ista stvar se odnosi i na mnoge ratne veterane (kao npr. u Sjedinjenim Američkim Državama za vrijeme velikih ratova; Vijetnam, Afganistan, Irak...) Vojnicima je bilo mnogo toga obećavano, ali sve su to bile samo prazne riječi. Imena heroja se brzo zaboravljaju. Nekada slavljeni, danas su nerijetko prosjaci ili notorni alkoholičari.

Poanta je da postoji prihvatljivo i nepogrešivo rješenje – Krišna! On je vrhovno utočište svih živih bića i već je odavno uredio prirodu na takav način da svatko dobije svoje zasluženo mjesto pod Suncem, količinu svoje dnevne hrane i sve ostalo što je neophodno za sretan život. Problem je u tome što profiteri i pohlepnici uzimaju iz prirodnih izvora daleko više nego što im je dodijeljeno, i to sve na uštrb siromašne većine.

   Više od milijardu djece na zemlji, to jest više od polovice djece u svijetu, pati zbog siromaštva, rata i AIDS–a, objavio je UNICEF u svome izvješću. Ta djeca nemaju zdravo i zaštićeno djetinjstvo koje jamči Konvencija iz 1989. godine o pravima djece – ugovor o zaštiti ljudskih prava koji je potpisalo najviše zemalja u svijetu, kazala je Carol Bellamy, glavna direktorica UNICEF–a. Siromaštvo se ne ograničava samo na zemlje u razvoju, ističe UNICEF, ustvrdivši da se u 11 od 15 industrijski razvijenih zemalja udio djece koja žive u domaćinstvima s malim prihodima povećao tijekom zadnjih godina. Gotovo polovica od 3,6 milijuna osoba ubijenih nakon 1990. godine u ratovima bila su djeca. Djeca nisu više pošteđena, već su u nekim slučajevima mete, kazala je ona, spominjući otmicu u školi u Beslanu u Sjevernoj Osetiji u rujnu ove godine. AIDS je odgovoran za 15 milijuna siročadi u svijetu, zabrinuto zaključuje UNICEF[1]. 

Ali čak da i nema gramzivih lopova, priroda ovog svijeta je takva da se u njemu ne može naći dugotrajno i zadovoljavajuće utočište. Prije svega, svi nađemo svoje utočište u vlastitom tijelu (i zadovoljstvima vezanim za tijelo), ali tijelo se prije ili poslije razboli, ostari i onemoća. Zatim, nalazimo utočište u prijateljima i ljubavnim partnerima koji nas često puta ostave kada se najmanje nadamo. (Ako još niste imali takvo iskustvo, sačekajte malo). Bilo kako bilo, na ruletu ovog svijeta, neprestano gubimo, bez obzira koji broj pogodi naša loptica.

Ali! … Krišna nas nikada neće ostaviti na cjedilu ukoliko mu se iskreno pokušamo predati. On vidi svaki naš mali napor da mu se približimo, i spreman je nagraditi nas daleko preko naših očekivanja. Može zvučati zbunjujuće, ali je činjenica da što smo više predani Krišni time smo manje podložni utjecajima materijalne prirode. Što smo više Krišnin sluga, time smo manje rob svojih neobuzdanih želja i nekontroliranih osjetila. Zašto ne napraviti eksperiment (uz stručno vodstvo)? Ionako nemate previše toga izgubiti; samo gomilu lažnih utočišta.