Jedan uradak pismeni

 

Gdje čuvamo vrijedne stvari?

U banci, zatvoru, ludnici i srcu.

Odoh u banku…

-          Dobar dan, imam jedan uradak pismeni

ja sam kreativac stari,

izložio bih nešto lijepo a ne slijepo…

-          Naravno, banka je otvorena za izazove

svi bi u naš izlog stavili poneki uradak,

rado bi to i prodali, približili svoje snove…

ali mi imamo kriterije za kriterije, razumijete…

Da skratimo priču – kakav konkretan kreativni uradak biste izložili?

 

-          Imam neka obličja, modele, skulpture,

čini mi se, izvorne, dakle originalne,

možda početak neke nove tehničke kulture,

nanotehnologija mikro svijeta, 

gradnja protiv potresa, gradnje sjajne,

buduća nova smjese, materijali,

ukratko, primjena univerzalna,

čini mi se -  nova stvarnost sviće,

vjerojatno je riječ visokoj razini

invencije – možda znanstveno otkriće?

-          Bez ljutnje, mi smo suptilni,

skloni umjetnosti, slikama, skulpturama,

očigledno je riječ o inovaciji  – dakle kost

bez mesa, ne dolaze u obzir tehnika i znanost,

odoste Vi u neka čudna nebesa…

 

Smiren, a po prirodi emotivac,

progutah knedlu. Pogođen u

bazu same lubanje, najtanji živac…

Dal' me nešto može s puta skrenut?

Odlučih u trenu…

-          U redu, u obzir dolazi

umjetnička  slika, možda i pjesma?

-          Dogovoreno, prostor Vas čeka…

Mi smo atraktivno mjesto

ovdje tisuće njih prolaze…

 

Susret novi, pod rukom poveči tuljak,

poput zoje, nešto krije zamotuljak…

-          Da vidimo to remek djelo…

Nije loše, dapače, crtež sjajan, krasno,

prepoznajem školjku, puža,

ustvari prvi oblici novca…

Tek jedno pitanje, o čemu je riječ,

ja nisam ovca,

iz naslova „Spiro et spero“ nije jasno,

strani naziv opći dojam kvari…

-          Riječ j o prirodnoj pojavi, na mah

trivijalnoj, matematičkoj i tehničkoj tvorevini,

uzvojnici ili spirali….

 

-          Prihvaćeno, pjesma je dobra.

Istina, gmiže i grize ta Vaša serpenta,

valjda je u pitanju obična … kobra.

k.