Nemam zraka da udahnem…i kao da se gušim od …svega što me dotiče…

Vrištala bi…al…ne mogu…nemam gdje…nemam snage …nemam glasa…

U meni je toliko riječi…a…ne mogu ih izgovoriti…ne mogu ih napisati…

A ,vjeruj mi …one noći sam htjela puno toga reći…puno toga dati …al…usne su mi bile nijeme…nisu htjele pričati…htjele su samo…ljubiti…

Htjele su poljupcima pisati ljubav po tebi…i jesu…al…jeli to bilo dovoljno…

Kao da nije …jer…sad me guši ono što nisam uspjela reći…dati…

Ostalo je tu negdje u meni…ono što je odavno tvoje…i sad ne znam kako da se nosim s tim…

Boli me svaka neizgovorena riječ…koja pripada tebi…

Boli me svaki onaj dodir što  je ostao nedovršen…jer…htjela sam…htjela sam…one noći da ti pokažem svu svoju ljubav…

Htjela sam toliko toga još …al…nisam uspjela…

Znam,moram naći način da sve ovo utišam u sebi…jer…ne znam kad ću te ponovo sresti...kad ću …sve ovo što osjećam za tebe.sve ovo što se ,evo već preljeva posvuda oko mene…kad ću …poput kiše … sve ovo konačno prosuti   …po… tebi…

Jer …tvoje je…pripada tebi…a ja ti želim  dati sve što je tvoje…

…i negdje između svih tih riječi i dodira što pripadaju tebi…između svega onoga što je tvoje…kad opet budem u tvom zagrljaju …saznat ćeš…da sam i ja…sve ovo vrijeme bila …samo tvoja…