Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (među svojim sljedbenicima poznat kao Šrila Prabhupada) rodio se 1896. godine u Kolkati, Indija. Prvi puta je sreo svog duhovnog učitelja, Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura u Kolkati 1922. godine još dok je radio kao mladi kemičar. U to vrijeme je Šrila Prabhupadovo ime bilo Abhay Charanaravinda De. Već prilikom njihovog prvog susreta, Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura je zamolio Šrila Prabhupada da pomoću engleskog jezika raširi vedsko znanje po čitavom svijetu. U godinama koje su uslijedile, Šrila Prabhupada je napisao komentare na Bhagavad–gitu, pomagao drugim vaišnavama u njihovim misionarskim aktivnostima i 1944. godine bez ičije pomoći započeo pisanje i tiskanje Back to Godhead, duhovnog magazina na engleskom jeziku, koji je izlazio dva puta mjesečno. Priznajući njegovu filozofsku učenost i duhovnu predanost, Gaudiya Vaišnava društvo mu je 1947. godine dodijelilo titulu Bhaktivedanta.

Kada je imao 54 godine (1950. godine), Šrila Prabhupada se povukao iz obiteljskog života. Otputovao je u sveti grad Vrindavanu gdje je živio u vrlo skromnim okolnostima u povijesnom hramu Radha–Damodara. Ondje je proveo nekoliko godina u dubokom studiranju i pisanju. 1959. godine prihvatio je odvojeni red života (sannyasu). U to vrijeme je započeo rad na svom životnom remek dijelu; opsežnom prijevodu i komentarima na

Šrimad–Bhagavatam (duhovni ep od 18.000 stihova na sanskrtu, zapisanom prije više od 5000 godina).

Kada je publicirao prva tri sveska Šrimad–Bhagavatama, Šrila Prabhupada je došao u SAD 1965. godine da bi ispunio misiju svog duhovnog učitelja. Nakon toga je napisao više od 50 svezaka autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i religijskih klasika vedske literature.

Kada je 1965. godine stigao parobrodom u Ameriku, Šrila Prabhupada je bio gotovo bez ikakvog novca. Trebalo mu je skoro godinu dana teškog truda da osnuje ISKCON (Međunarodno društvo za svjesnost Krišne). Prije nego je umro (14. listopada 1977. godine), vodio je svoje duhovno društvo i uspostavio više od stotinu ašrama (hramova), škola, instituta i farmi širom svijeta. Usprkos svojoj poznoj dobi, Šrila Prabhupada je u dvanaest godina proputovao čitavim svijetom četrnaest puta, obavljajući svoje misionarske dužnosti. I pored mnoštva intenzivnih i zahtjevnih dužnosti, nastavio je sa svojim spisateljskim radom. Njegovi prijevodi i komentari sačinjavaju čitavu knjižnicu vedske filozofije, religije, znanosti i kulture. Šrila Prabhupadove knjige su vrlo visoko cijenjene u akademskim krugovima po svojoj vjerodostojnosti, dubini i jasnoći. Do sada su prevedene na preko 60 jezika i vrlo su popularne u mnogim sveučilištima, školama i knjižnicama širom svijeta.

Tijekom mnogih godina, na stotine znanstvenika (koji su ili osobno sreli Šrila Prabhupada ili čitali njegove knjige), izrazili su svoje iskreno priznanje njegovih osobnih odlika i priloga koje je dao čovječanstvu kroz svoja učenja. Na primjer, Dr. Harvey Cox, svjetski poznati profesor religije sa harvardskog sveučilišta, opisuje kako je postupno prepoznao neprocjenjivu vrijednost Šrila Prabhupadovih priloga.                              

 “Kada sam prvi puta sreo članove Hare Krišna pokreta, bio sam izrazito iznenađen i pitao sam se o čemu se radi. Njihova odjeća, pjevanje mantri i obrijane glave, učinili su mi se ‘pomalo’ čudnim. Ali kako sam postao sve više upoznat s pokretom, počeo sam otkrivati velike sličnosti u suštini onoga što su oni poučavali i izvornih učenja kršćanstva, a to je – jednostavno življenje bez truda za nagomilavanjem materijalnih dobara, osjećanje samilosti prema svim živim bićima i izmjena ljubavi. Ja sam zaista impresioniran činjenicom kako su učenja jednog čovjeka i duhovna tradicija koju je donio sa sobom, napravili duboku pozitivnu promjenu u životima tako velikog broja ljudi. Po mom mišljenju, Šrila Prabhupadovi prilozi su od izuzetne važnosti i ostaviti će svoj utjecaj još mnogo godina.”

Šrila Prabhupada je imao 69 godina kada je krenuo na Zapad. U tom dobu se ljudi obično sklupčaju kraj nekog prozora, pomalo gledaju televiziju, čitaju novine i čekaju smrt. Šrila Prabhupada je živio vrlo skromno, ali udobno u Vrindavani i nije imao nikakvog osobnog sebičnog interesa zašto bi napustio to sveto mjesto koje je toliko volio, da bi konačno došao u urbanu džunglu degradiranog američkog društva. Materijalno govoreći, sa sobom je imao vrlo malo toga; tek osobna prtljaga i 40 Rupija (u to vrijeme vrijednost od $8). Ali sa duhovne točke gledišta – imao je neprocjenjivo bogatstvo; lijek i rješenja za sve ludosti i patnje ovoga svijeta.

Po uputstvu svog duhovnog učitelja došao je na Zapad da bi nesebično podijelio riznicu vedske mudrosti koja je tisućama godina bila pomno čuvana u posjedu drevnih svetaca, mudraca i mistika. Donio je ‘staro vino u novim bocama’, tj. bezvremensku duhovnu mudrost prilagođenu ljudima modernog doba. Tijekom svog misionarskog rada, bio je nebrojeno puta izložen neugodnim situacijama, ali je usprkos svim nevoljama postojano nastavio prevoditi vaišnavsku literaturu na engleski jezik. Sjedio je često u parku i pjevao Hare Krišna maha–mantru. Počeli su dolaziti prvi sljedbenici koji su mu pomogli otvoriti i prvi Krišnin hram na Zapadu.

Tri puta tjedno je davao lekcije iz Bhagavad–gite; kuhao za goste i služio ih. Tijekom dvanaest godina svojih intenzivnih misionarskih aktivnosti, uz sve dnevne dužnosti redovito je radio na prijevodu i komentarima vaišnavskih tekstova. Svoje osobne potrebe sveo je na minimum, pa je zato spavao samo oko 4 sata dnevno, kako bi mogao iskoristiti što više vremena za širenje Krišninih poruka čovječanstvu.

Šrila Prabhupadov čitav život bio je praktičan primjer kako se ponaša i kako razmišlja savršeni duhovni džentlmen. Bio je svetac, vizionar, pisac, filozof i oličenje svih najuzvišenijih osobina koje netko može posjedovati. Njegov odlazak iz ovog svijeta i povratak u duhovni, također je bio dramatičan i poučan. U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života, Šrila Prabhupada više nije mogao pravilno probavljati hranu, i zbog toga je izuzetno malo jeo. Bio je toliko slab i mršav da je mogao samo nepomično ležati u krevetu. Budući mu je glas bio gotovo nečujan, njegovi učenici koji su ga služili, držali su do njegovih usta mikrofon kako bi ga mogli čuti što govori. A što je govorio? Koristio je zadnje atome svoje energije prevodeći Šrimad–Bhagavatam za dobrobit svih budućih generacija uvjetovanih duša.

Šrila Prabhupada je bio Krišnin izaslanik iz duhovnog svijeta; specijalno opunomoćen da iskorjenjuje ateizam, lažnu religioznost i sve ostalo što je povezano s time. Na žalost, iako je njegov duhovni doprinos bio izuzetno bogat, mnogi ljudi u svijetu još uvijek nisu svjesni važnosti njegovih duhovnih priloga. Takav je bio čovjek koji je svojim učenjima pomogao, i još uvijek pomaže tisućama ljudi širom svijeta da ostave ne samo drogu, alkohol i druge grube grješne aktivnosti već i sebični materijalistički način življenja, te da postanu duhovni i moralni ljudi puni vrlinskih odlika. Kontakti na kraju knjige mogu vam pomoći da si nabavite biografiju Šrila Prabhupada.

 

Evo popisa nekih Šrila Prabhupadovih neponovljivih dostignuća. Ovaj popis koristim uz odobrenje autora Šri Nandanandana dasa (Stephen Knapp). Preuzeto sa njegove Internet stranice www.stephen-knapp.com

• 1965. godine, Šrila Prabhupada je po prvi puta otputovao izvan Indije, da bi ispunio želju svog duhovnog učitelja. Na svom putovanju parobrodom, doživio je dva srčana udara.

• Već nakon godinu dana mukotrpnog propovijedanja u New Yorku, uz pomoć grupice svojih učenika – osnovao je ISKCON (International society for Krishna consciousness / Međunarodno društvo za svjesnost Krišne). To je bilo po prvi puta u povijesti da je Krišnin bhakta uspješno trenirao ne–Indijce u striktnoj disciplini vaišnavizma.

• Službeno je inicirao otprilike pet tisuća učenika, koji su predstavljali veliku raznolikost u nacionalnostima, rasama, etničkim korijenima, religioznim tradicijama, društvenim statusima i obrazovanju.

• Osnovao je 108 Krišninih hramova na šest kontinenata, uspostavio obožavanje Božanstava u svakom hramu i istrenirao svoje učenike o procesu obožavanja.

• Započeo je tzv. “Sunday Feast” (nedjeljne gozbe), besplatno dijeljenje prasadama (produhovljene vegetarijanske hrane) milijunima ljudi u svim svjetskim ISKCON centrima.

• Osnovao je “Food for Life” (Hrana za život) program koji se sastoji od besplatne distribucije prasadama širom svijeta, siromašnim ljudima, beskućnicima, sirotištima, studentima, bolnicama u ratom pogođenim zemljama, itd.

• Stvorio je prvi lanac vegetarijanskih restorana u svijetu.

• Svakodnevno je davao lekcije na temu filozofije svjesnosti Krišne. Preko 2200 tih lekcija je snimljeno i pohranjeno u arhivu. Danas su na raspolaganju u obliku DVD, VCD i MP3 formata.

• Vodio je na stotine razgovora o znanosti i filozofiji svjesnosti Krišne sa svojim učenicima, prijateljima i gostima (znanstvenicima, svećenicima, novinarima, itd.) Preko 1300 tih razgovora je snimljeno i pohranjeno u arhivu.

• Snimio je dvadeset i četiri albuma drevne duhovne glazbe.

• Izdavao je mjesečni magazin Back to Godhead (kojega je započeo sam još 1944. godine). Na vrhuncu svoje cirkulacije, sredinom ‘70–tih godina, svaki broj magazina je bio prodavan u milijunima primjeraka diljem svijeta.

• Dao je sagraditi velike hramove u Bombayu i Vrindavani, te je osnovao duhovni grad u Mayapuru. Svi ti hramovi su postali mjesta hodočašća od međunarodnog značaja. Sve do današnjeg dana milijuni ljudi iz čitavog svijeta dolazi posjetiti ta mjesta hodočašća.

• Osnovao je “Bhaktivedanta Institute” sa ciljem promidžbe znanosti o Krišni u znanstvenim i filozofskim krugovima. Na taj način je uputio mnoge svjetski poznate akademike u osnove znanosti o samospoznaji.

• Osnovao je “Bhaktivedanta Swami Charity Trust” sa ciljem očuvanja i obnove svetih mjesta vezanih uz pojavu i aktivnosti Šri Caitanye Mahaprabhua.

• Osnovao je zajednice na farmama, poučavajući načelo “jednostavan život, visoko razmišljanje”, naglašavajući važnost zaštite krava i život u harmoniji sa Bogom i prirodom.

• Trenirao je svoje učenike o kompleksnim temama menadžmenta, filozofije i privatnih problema – u više od 6000 pisama od kojih je većina sačuvana u arhivu (i koja su tiskana u obliku šest knjiga).

• Usprkos svojoj poodmakloj dobi, spavao je samo oko četiri sata dnevno, kako bi imao što više vremena posvetiti aktivnostima širenja duhovne znanosti o Krišni (onako kako je već prorečeno prije više od 5000 godina). Obično bi se ustao oko 2 sata ujutro te nakon kupanja i meditacije započeo bi sa prevođenjem i pisanjem knjiga. Napisao je preko 50 knjiga na temu duhovne znanosti o Krišni, koje su do danas prevedene na više od 60 svjetskih jezika.

Mnogi uzoriti akademici i profesori sa vodećih svjetskih sveučilišta pohvalili su Šrila Prabhupadov literarni doprinos. “Encyclopaedia Britannica” je izjavila da su njegovi obimni prijevodi sa izvornog sanskrta i njegovi komentari “zapanjili literarne i akademske krugove u svijetu.” Taj podvig je još značajniji zbog činjenice da su prijevodi i komentari bili na engleskom jeziku koji nije bio njegov materinji jezik.

• 1972. godine osnovao je “Bhaktivedanta Book Trust” (BBT) s ciljem masovne proizvodnje svojih knjiga. Do 1976. godine, 55.000.00 knjiga je bilo tiskano na 25 jezika. Za jedno tiskanje Bhagavad–gite, bilo je potrebno 76 željezničkih vagona da prevezu potrebnu količinu papira.

• Od 1965. do 1977. godine obišao je svijet četrnaest puta.

• Vješto je upravljao ISKCON–om jednostavno svojim osobnim posjetima i pismima, gotovo bez korištenja telefona.

 

 

 

Vremeplov

Ako bi postojao neki vremeplov,

zamolio bih ga da me kao iglu provuče

kroz dane, mjesece i godine –

pa da me vrati četiri desetljeća u prošlost

i ostavi usred jedne džungle obrasle

neboderima, mostovima, avenijama i širokim trgovima.

Otrčao bih do Tompkins Square–a,

progurao se kroz gomilu hipija

i bacio se opružen na travnjak ispred Šrila Prabhupada

koji svira karatale[1] i svojom čarobnom pjesmom

prodire u srca usnulih šetača.

On bi sigurno s osmjehom položio ruku na moju glavu

i ispunio me bujicom čarobne energije.

Vrijeme bi za mene tada stalo,

a ja bi sa suzama u očima,

plesao i plesao nošen vihorom duhovnog zanosa.

 

Dublin, 08/12/06