Cijeli život provedemo želeći da nešto dostignemo, slijedeći snove, vjerujući da ćemo, kad to dobijemo, postati sretni... ali nije tako. Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lijepo, produhovljeno je ono čemu težimo. Posljednja stanica je smrt. Ako ne znamo da budemo sretni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju. Život je prepun blaga za kojim ljudi jure, to su sve one stvari za koje oni vjeruju da će im donijeti sreću, a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i, ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudio, čovjek se zatekne samo s prazninom u rukama.

Horhe Molist - "Prsten"