Vrijeme nema ni formule ni zakona, ono uvijek iznova nastaje u tebi, u meni, u nama, ono uvijek izrasta iz tvojih, mojih, naših novih mogućnosti i postaje tvoj novi trenutak.
Kroz ova divska vremena
mnogi su moćni i jaki,
dok druge tlak bremena
tišti u njinoj raki,
i jedni teku lovor-vijence,
a drugi žude sjenke, zdence.
A neki od nas, praznih šaka,
vrebaju zelen mir voćnjaka
i živopisne perivoje
sa sagom cvijetka ili hvoje,
znadu da nema ništa bolje
no zelen gaj i cvjetno polje;
i Ravijojla, bijela ljuba,
nad muškim mirom drevna duba.
Tin Ujević
Evo u ovom trenutku napuštam nametnutu mi stvarnost i zatvorena u kristalnoj kugli postojanja vidim sjedinjene sve prostor- vremenske dimenzije, vidim kako Bohr- Heisenberg.-ova slika svijeta, slika vala i slika čestice, prelaze u sliku kvantne geometrije u kojoj trepere najsitniji končići, malene, multidimenzionalne superstrune.
"Contraria sund complementa." šapuće nam Nils Bohr.
Simfonija koju čujem je glas istine o trenutku u kojem osjećam ubrzanje, ritam, tempo i dinamiku pokreta. Vrijeme živi u mislima i određuje i stvara uvijek nove oblike.
Einsteinov lik izranja u kugli i postaje nova alegorija protege prostor- vremena. On tvrdi da trenutak primarno određuje srž tvari i njene osobine, a to je mjesto i vječno pokretna, vječno promjenjiva materija, koju on naziva energetskim poticajem.
Nils Bohr mu se suprostavlja i tvrdi da je trenutak proces, neprekidni odnos među suprotnim stanjima srži tvari.
"Bog ne kocka" kliče izumitelj teorije relativiteta, neprihvatajući ideje nove znanosti.
"Moj san je želja da dokažem da Bog ne kocka, želja za teorijom koja će sjediniti trenutak spoznaje s trenutkom procesa."
Einsteinov san se još nije ostvario i danas nam izgleda, kao da je "Bog" ipak kockar koji možda pri tome i vara.
Zaboravljam definicije i intelektualne dijaloge velikih umova i širim granice univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi.
Prostor i vrijeme se sjedinjuju energetskim poljima mog stvarnog postojanja i osjećam titranje superstruna i ritam iz kojeg pokret postaje most između mog prostor- vremena i univerzuma misaono- osjetilno osjećajnog u meni.
Trenutak, ta kristalna kugla istinskog postojanja u kojoj postajem Leonardov čovjek koji, vođen dobrim vilama Sviješću, Ritmom, Dinamikom i Energijom svojih pokreta, pokretom čini matematički nemoguće mogućim, on kvadrira kružnicu.
"Usprkost našem vjerovanju u nepovratnost vremena i postojanost materijalnog prostora, te vjerovanja u njihovu odvojenu mjerljivost, u moderno doba je čovjekov um počeo otkrivati nove zakone u prirodi po kojima su vrijeme, prostor i materija stopljeni u jedinstvo koje je nazvano energija. Čovjek je postao energetsko polje, ono univerzalno ljepilo koje čini univerzum univerzumom, a čovjeka čovjekom."
pročitano mi potvrdi spoznaju snage trenutka koji svojim trajanjem u njemu i osjećam, da, osjećam moć sadašnjeg trenutka i svijesna sam da ga svojim postojanjem u njemu i stvaram.
bglavac
edin.kecanovic
