Bilo je davno,
vječnost k'o da je prošla,
bilo je suza, neprospavanih noći,
tamnih kolutova pod očima...
drhtanja i bježanja;
bilo je smijanja,
gomila neizgovorenih riječi,
prešućenih strahova
i tako puno topline.
Tebe sam znala voljeti,
pogledom ti se uvući u misli,
tebe sam znala imati;
sa tobom sam učila izdržati.
Posudili smo vrijeme,
zaustavili stvarnost,
živjeli k'o dva bjegunca bez cilja,
bez pravca i loših namjera.
I bilo je dobro, bilo je predobro,
bilo je tuge, bilo je sreće,
nespretnih dodira, toplih poljubaca...
bilo je smijanja...tako puno smijanja.
Al' bilo je davno,
skoro nestvarno.
bglavac
edin.kecanovic
