KADA  SI BILA dijete nisi me svojim čuđenjem mogla otjerati 

Mogao sam ti priči i s tobom se igrati, s tobom se smijati.

Odrasla si, trebalo je vremena da se ne začudiš, da sa Mnom igru nastaviš u obliku dvogovora.

MOREM SAM ORAO, kopnom talasao, travom prostasao, hrastom smalaksao.

A ipak, nigdje nisam bio i niśta radio, a ipak, sve sam sa Sobom uskladio.

ŽIVOT TIJELA san je smrti. Rađanje je prikaza umiranja. Ono se stalno produžuje, ponavlja, zaboravlja. Život tjela ružan je san bestjelesja.

POŽELIM GRANUTI sucem jedne jedine riječi, koja gori na kraju svih dvora predzorja, i koja neće zaći kada sve drugo zađe poput svadbene lađe, za obzore govornog mora.

Zapisala Vesna Krmpotić