Dajem tri eura za tri mutna neba iznad sebe i liniju života što će me odvesti u neki drugi život. Još uvijek se na nebu ocrtava geometrijska polovica Mjeseca, pamtim i pričam o tvojim očima, pratim te u snovima. Ponovno smo zajedno tu, vratio si se. Bio mi je dalek put do tebe, ali uz tebe je otok naseljeniji, uz tebe je duša razvezanija, uz tebe su i strmine blage. Nekako... tu si ....primaran... kao sjeverna zvijezda što je svako jutro vidim, kao to nebo što mi se naginje i dodiruje poluzatvorene oči. Opet između trepavica odlijeću bijele ptice, stižem u predjele dobrog predviđanja svih ljudskih nadanja. Zatvorila sam oči. Pratim tvoju siluetu i objavljuješ mi da si tu, uz mene, iako dalek i promijenjen, ali.... tu si. Nisam uvjerena u tople ljubičaste noći, u bijela jutra. Nije mi dovoljno što ću ispod trećeg neba sanjati da me grle tvoje ruke. Očekivat ću te još uvijek u praznim koridorima sjenovitih parkova, tražit ću te po stranicama životne knjige i opet ću ti razvezati svoju dušu kao što sam ti je otvorenu davala na dar sve ove protekle mjesece. Znao si i znaš, da si mi uvijek u modi i da su sve spore i polujasne riječi uvijek i samo uvijek .... samo za tebe.