Najvažnije čemu žuri pametan čovjek, u cvijetu svoje mladosti, i na čemu se najviše umara jeste postizanje i stjecanje lijepog ponašanja (husnul-edebi) o čijoj vrijednosti svjedoči i vjerozakon i razum, a stavovi i jezici su saglasni o hvali i ugledu njegovih posjednika. Najobavezniji ljudi ovom lijepom svojstvu i najpreči u postizanju ovog visokog stepena jesu učenjaci i vjeroučitelji koji su pobijedili u utrci za vrhunac slave i uzvišenosti, kao i u utrci za naslijeđe vjerovjesnika, zbog njihovog znanja o vrijednosti Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve selleme, osobenosti i ćudi, njegovog lijepog ponašanja, zatim poznavanja životnih puteva čistih imama iz njegove porodice i od njegovih drugova, te onoga na čemu su bili učenjaci prvih generacija i za čijim usmjeravanjem su se povodili učitelji kasnijih generacija.

Ibni Sirin je rekao: "Oni su izučavali uputu isto kao što su izučavali znanje."

Hasan el-Basri je rekao: "Čovjek bi bio podučavan samoodgoju dvije godine, pa još dvije godine."

Sufjan ibn 'Ujejne je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je najviše mjerilo (mizan) i sve stvari se samjeravaju  prema njegovoj ćudi, njegovom životnom putu i usmjeravanju. Ono što je u saglasnosti sa tim istina je, a ono što je u suprotnosti sa tim ništavno je."

Habib ibn eš-Šehid je rekao svome sinu: "Sinak moj, druži se sa fekīhima i sa učenima, uči od njih i preuzmi njihov odgoj (edeb). To ja više volim od mnogo pričanja."

Neko je rekao svome sinu: "Sinak moj, da naučiš jednu oblast iz odgoja ja više volim nego da da naučiš sedamdeset drugih naučnih oblasti/disciplina."

Muhalled ibnul-Husejn je rekao Ibnul-Mubareku: "Mi smo potrebniji obimnosti odgoja više nego obimnosti priče."

Šafija, radijallahu anhu, je upitan: "Kolika je tvoja želja (šehvet) za odgojem?" Odgovorio je: "Kada naučim/čujem iz odgoja nešto što prije nisam znao svi moji organi bi voljeli da imaju sluh kako bi uživali u tome." Upitan je: "Na koji ga način tražiš?" Odgovorio je: "Kao što žena traži jedino dijete koje ima, kada se ono izgubi."

El-Kalem, 4.