(Ovu sliku dobila sam za krštenje u 7/62.)
Ništa ne postoji što svoje postojanje ne bi imalo zahvaliti Bogu Stvoritelju. A da je Bog osim vidljivog stvorio i nevidljivi svijet jasno je naznačeno već u prvom retku Knjige Postanka gdje piše: U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1, 1). Nebo označava «mjesto» duhovnih stvorova – anđela, a zemlja materijalni svijet. Dakle, nebo i zemlju – duhovno i materijalno, sve je stvorio Bog.
Istina vjere
Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih, nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume. Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.
Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...». Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima, a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti. Četvrti lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet. Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi nauk Niceje i Carigrada. Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da su anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj slavi podložni velikoj Majci Božjoj.
«Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - sv. Ivan Damaščanski.
Značenje riječi
Hebrejska riječ za anđela je mal’āk, što znači glasnik ili poslanik. Ista riječ se pojavljuje u imenu proroka Malahije, “moj glasnik”, upućujući na glasnika poslanog od Boga. Grčki prijevod upotrebljava riječ angelos (srodno staroperzijskom angaros i sanskrtskom angirâs).
U shvaćanju Crkve
Po značenju anđeo je ime službe, a po stvarnoj definiciji anđeo je ime za oznaku naravi. Sv. Grgur Veliki primjećuje: “Riječ anđeo ime je službe, ne naravi. Sveti, naime, oni dusi nebeske domovine, uvijek su dusi, no uvijek se nikako ne mogu zvati anđeli; jer tada su anđeli, kad se po njima štogod javlja.” Slično veli sv. Augustin: “Dusi su anđeli, i kad su dusi nisu anđeli jer je anđeo ime službe, ne naravi. Ako tražim ime one naravi, duh je, ako tražim službu, anđeo je. Po onom što jest, duh je; po onom što radi, anđeo je.»
Anđeosko stanje
Teško je ljudskom umu prodrijeti u anđeosko stanje i razumjeti anđeoski svijet jer je neizmjerna razlika između njihove i ljudske naravi. Njihova narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih stvorenja zauzimaju najodličnije mjesto u svemiru.4 Anđeli su čisti duhovi, savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom, posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim tjelesnim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju sliku svoga Stvoritelja. Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti. Sam Isus se poziva na anđeosko stanje kada opisuje budući život onih ... koji se nađoše dostojni onoga svijeta... Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća (Lk 20, 36).
Mogu li se vidljivo očitovati
Iako nevidljivi tjelesnim očima anđeli se mogu i vidljivo očitovati ljudima i priopćiti im Božji naum. Odnosno, mogu prividno poprimiti vidljive tjelesne oblike i činiti prividne tjelesne radnje (usp. Tob 12, 19). Tada i naziv anđeo dobiva puni smisao i značenje. Jer kao što rekosmo radi se o službi, o poslanju u Božje ime.
Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid (Tob 12, 19).
Anđeoska raznovrsnost i jedinstvenost
Svi ljudi polaze od jednog te istoga podrijetla, od prvoga čovjeka Adama, kao posljedica rađanja. Tako na osnovu toga svi spadaju u istu ljudsku vrstu i svi skupa čine jedinstveni ljudski rod. Sasvim je drugačije kod anđela jer oni nisu rođeni niti se rađaju iz nekog zajedničkog općeg podrijetla. Oni su svi skupa i svaki pojedini od Boga stvoreni savršeni u svojoj naravi, i po tome nisu spojeni roditeljskim ili rodbinskim svezama, niti stoje u jednakom odnosu jedan prema drugome, kao što stoji čovjek prema čovjeku. Po svojoj naravi svi su anđeli jednaki među sobom samo utoliko ukoliko su duhovi, te imaju razum i volju, u čemu se sastoji njihova bitnost, inače je svaki ne samo različit nego i razlučen jedan od drugoga.
U čemu se sastoji različitost među duhovima? Sveti pisci, poput Petra Lombardskog, Bonaventure, Suareza, ... su mišljenja da postoji više vrsti anđela, vjerojatno toliko koliko ima redova, a u pojedinim vrstama više pojedinki. Odnosno anđeli jednog reda veoma se razlikuju od anđela drugog reda. Sv. Toma i tomisti uče da je svaki anđeo za sebe anđeoska vrsta tako da u jednoj vrsti ne može postojati nego samo jedan individuum ili toliko je vrsti koliko je anđela. Najvjerojatnije je da je svaki anđeo uslijed svoje duhovne, nematerijalne naravi i posebna vrsta. Dakle, nema dva slična anđela, niti dva ista. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Ipak svi skupa sačinjavaju jedan jedinstveni duhovni (anđeoski) svijet.
«Svi anđeli svakako spadaju pod isti opći pojam, duh, ali taj pojam može ipak imati bezbroj vrsti. Raznovrsnost anđela, koji sačinjavaju duhovni svijet, dokazuje se time što je i ovaj vidljivi svijet sastavljen od bezbroj stvorova različitih vrsti. Što se može zasigurno držati o duhovima je da nisu bili stvoreni svi jednake izvrsnosti niti istih sposobnosti, nego su imali različit stupanj savršenstva prema odredbi za koju ih je Bog stvorio.»
Svaki anđeo od Boga je neposredno, pojedinačno stvoren.
Sveta anđeoska hijerarhija
Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju. Tako Rafael znači Božji lijek (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel – Junak Božji (Dn 8, 16; 9, 21), Mihael – Tko je kao Bog (Dn 10, 13. 21; 12, 1).
Također nailazimo i na skupna imena i određenu stupnjevitost u službi... Sv. Toma Akvinski je vjerovao da postoje viši i niži anđeli, te da viši anđeli prosvjetljuju anđele nižih redova. Budući da su viši anđeli bliže Bogu oni primaju i veće znanje koje onda prenose nižim anđelima.
Bog je pri stvaranju ustanovio između anđela tzv. anđeosku hijerarhiju. Nauk da postoje razni redovi ili korovi anđela smatra se teološki sigurnim jer se oslanja na Sveto Pismo i crkvenu tradiciju. Nauk pak, da je anđeoskih redova devet i da se dijele u tri hijerarhije, smatra se vjerojatnim.7
Kako su po časti raspoređeni anđeoski korovi? Sv. Augustin priznaje da on to ne zna, ali kaže kako sigurno vjeruje da su prijestolja, gospodstva, vrhovništva i vlasti u nebeskim ljepotama. Još dodaje kako nedvojbeno smatra da se oni u nečemu i razlikuju, ali u čemu bi bila ta razlika to on ne zna. Sv. Ćiril Jeruzalemski dijeli anđeoske redove: anđeli, arkanđeli, sile, gospodstva, poglavarstva, vlasti, prijestolja, kerubi i serafi. Sv. Ivan Zlatousti nabraja anđeoske zborove ovim redom: anđeli, arkanđeli, sile, prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti, kerubi, serafi. Grgur Veliki dijeli anđele u devet redova u tri hijerarhije a prema službi koju obavljaju:
1. prva hijerarhija (serafini, kerubini i prijestolja): osobita odlika joj je promatranje Boga. Serafini (prema hebr. označuje onog koji gori ognjem) su čisti anđeli koji zbog blizine Božje gore nazamislivom ljubavlju prema Bogu. Kerubi se odlikuju posebnim poznavanjem Božjih tajni. Prijestolja su uz Boga kad sudi. U takvoj su milosti Božjoj da po njima izdaje svoje odluke.
2. druga hijerarhija (gospodstva, poglavarstva i vlasti): sudjeluje u upravi svijeta. Gospodstva – odlikuju se divnom moći tako da im se niži pokoravaju i izvršavaju njihov nalog. Poglavarstva – neposredno su poučeni od višeg anđeoskog reda o onom što treba učiniti, te to raspoređuju nižim anđelima. Oni na neki način započinju djelovanje koje treba izvršiti, pa tako prednjače u ispunjavanju Božjih službi. Vlasti – njihovoj vlasti se pokoravaju protivne sile.
3. treća hijerarhija (sile, arkanđeli i anđeli): posebna joj je dužnost izvršavati odluke Božje. Sile – po njima se češće događaju znakovi i čudesa. Arkanđeli – navješćuju i posreduju veće događaje. Anđeli – navješćuju i posreduju manje događaje.
Sofronije Damaščanski, jeruzalemski patrijah, navodi ovaj redoslijed: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, sile, poglavarstva. Zatim navodi Mihaela, vođu svete vojske i Gabriela, te ostale anđele i arkanđele.
Hugo Viktorin ovako ih raspoređuje: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, poglavarstva, sile, arkanđeli, anđeli.
Konačno je najopćenitije prihvaćena rasporedba koju je sastavio Pseudo-Dionizije Areopagit (kraj 5. st.) prema kojem se anđeli dijele u devet korova uređenih u tri različite razine po tri kora.
Raspored bi izgledao ovim slijedom:
U prvoj hijerarhiji, odnosno najvišoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i neposredno slani od Boga, a okružuju Božje prijestolje - serafini, kerubini , prijestolja.
U drugoj, odnosno srednjoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i dobivaju naloge neposredno od prve hijerarhije, a sami šalju niže od sebe - gospodstva, sile, vlasti.
U trećoj hijerarhiji, odnosno najnižoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i slani od druge hijerarhije. Oni se osobito bave službom oko ljudi - poglavarstva, arkanđeli, anđeli.
Dakle, dok se više razine usredotočuju na štovanje Boga, niže obavljaju službe brige za čovjeka.
Iako ovakav raspored ne znači da smo proniknuli u anđeoski svijet i Božje rasporedbe, ipak gore navedene nazive anđeoskih korova nalazimo u Svetom Pismu. Tako sv. Pavao veli da je Bog Krista uskrisio od mrtvih i posjeo sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva (Principatus) i Vlasti (Potestates) i Moći (Virtutes) i Gospodstva (Dominationes) i svakog imena imenovana (usp Ef 1, 20 – 21). Osim ovdje spomenuta četiri kora u (Kol 1, 16) navodi Prijestolja (Throni). Stari zavjet često spominje Kerubine i Serafine: ...postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života (Post 3, 24); Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ´Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!...´ (Iz 6, 2 – 3). I još imamo Anđele i Arkanđele, pr.: ... uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3, 22). Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba (1 Sol 4, 16).
Kada su stvoreni anđeli?
Ono što sigurno možemo ustvrditi je da su anđeli stvoreni i da imaju svoj početak. Teže je ustanoviti kada su stvoreni, ali u (Job 38, 4 – 7) dade se naslutiti da su već postojali kada je Bog stvorio svijet, jer veli: ...tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Oni su vjerojatno bili dijelom stvaranja «neba» u (Post 1, 1). Razlog njihova stvaranja je da bi uzvisivali Boga i radovali se njegovom silnom stvoriteljskom djelu.
Krist i anđeli
«Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: "Kad Sin čovječiji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno»(Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: «Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14).»
«Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog «uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji» (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: «Slava Bogu na visini» (Lk2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.
Marija i anđeli
Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s nebom. Sve se to dogodilo zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici. Jakovljeve ljestve konačno su se utvrdile pod Marijinim srcem utjelovljenjem Sina Božjega i otvorile prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom. Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje, odnosno i anđela i čovjeka. Dakle, anđeli imaju za kraljicu jednostavnu ženu.
U krilu Djevice započeo je nezustavljivi proces koji svoj iscjeliteljski klicaj odašilje preko boli Križa da bi nas pobjedom nad smrću doveo trijumfu života i pripremio u nadi za radosno isčekivanje konačnog dolaska u slavi.
Anđeli u bogoštovlju i molitvi
Bogoštovlje i drevne predaje davale su veliku važnost ulozi anđela u povijesti spasenja. Dovoljno je pomisliti na lik žrtvenog anđela, što ga predočuje rimski kanon, sadašnja Prva euharistijska molitva; na himan «cheroubikon» bizantske liturgije; na važnost što se pripisuje anđelima u obredima krštenja, pomirenja, bolesničkog pomazanja i sprovoda i dr. Štovanje anđela započelo je već u IV. st. na Istoku a proširilo se u V. st. na Zapadu i to sa značajnim svetištima, kao npr. sv. Mihaela na Monte Garganu i Mont Saint-Michel u Francuskoj. U Rimskom Misalu sv. Pija V. (objavljen 1570.) nalazimo na četiri blagdana posvećena anđelima čuvarima i arkanđelima Gabrielu, Mihaeli i Rafaelu. Ovakav raspored ostao je na snazi do 1970.
Obnova liturgijskih tekstova nakon Drugog vatikanskog sabora samo je preuređenje, a nikako isključenje nečega što je prevladano. Potvrdu toga nalazimo u tekstovima novog Rimskog misala Pavla VI., sastavljen prema odredbama II. vatikanskog sabora. Tako je blagdan arkanđela (29. rujna), a anđela čuvara (2. listopada). «Ostaje spominjanje anđela u predslovljima i u brojnim molitvama, također u molitvama sakramentalnih obreda. Prvi put uvedeno je predslovlje što hvali anđele i zahvaljuje Bogu za dar njihova spasenjskog djela. Sva predslovlja završavaju pridružujući vjernike pohvali anđela i svetih s takvom neposrednošću koja ne ostavlja dvojbe o uvjerenju da se radi o osobnim stvarnostima.»
Cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć. «U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi «Smjerno te molimo – Supplices te rogamus» u Rimskom kanonu, ili u pjesmi «U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli» u Redu sprovoda, ili još u «Kerubinskom himnu» bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).» «Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. «Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život». Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.»
Zaključak
Treba imati na umu da bit nauka o anđelima nije u stupnjevima niti se od nas traži da zapinjemo na tom poretku, nego da nas uvede i da nam posvijesti stvarnost prema kojoj ne možemo i ne smijemo biti indiferentni. Također želi nam pokazati kako je svo Božje djelo uređeno po savršenom redu i da sve što je stvorio bijaše dobro. A kristali Njegove dobrote na najdivniji način kliču u vječnoj hvali koju mu odaju milijarde milijarda anđela. Oni se raduju Božjem spasenjskom naumu i aktivno sudjeluju u širenju Radosne vijesti. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Poput ispruženih ruku odražavaju Božju ljubav i sigurnost ponuđene svakom čovjeku. Oni su besplatni dar Neba za sve ponizne duše, a na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne! Zdravim pristupom ovoj stvarnosti bit ćemo otvoreniji za Božje poticaje raspoznavati duhove pa nas neće zbunjivati kojekakve zablude zabludjelih sinova. Budimo suradnici Božjih anđela, kao što je to na najizvrsniji način bila Marija, pa će Božje kraljevstvo nezaustavljivo ući u naše živote i dovesti nas do vrhunca sjedinjenja i proslave svega stvorenog u Kristu Isusu.
-------
Fr. Petar Galić OP
Tekst je prenesen iz Izazova istine, glasila mladih dominikanaca, broj 2 (26), Zagreb, prosinac 2002.
Literatura:
KATEKIZAM Katoličke Crkve, HBK, Zagreb, 1994.
GOZZELINO G., Anđeli – nevidljiva nazočnost, Split, CUS, 1996.
BAKŠIĆ S., Bog Stvoritelj, svezak I., Zagreb, 1946.
BATISTIĆ N., Sotona i sotonski šegrti, Rijeka, 1912.
OROPEZA B. J., O anđelima, demonima i duhovnom ratovanju, STEPress, Zagreb, 2001.
-------
U istinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno,
da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi i da u tvojim
anđelima pjevamo slavu tebi, Gospodine, sveti Oče,
svemogući vječni Bože:
tebi pripada sva čast što je iskazujemo anđelima
koji su tvoja vjerna slika;
njihova uzvišena ljepota očituje tvoju dobrotu
po Kristu našem Gospodinu.
Po njemu tvoje veličanstvo hvali mnoštvo anđela,
a njihovu se klicanju i mi pridružujemo kličući
zajedničkim hvalospjevom...
(Rimski misal, Predslovlje anđela)
text:
"Vjerujem u anđele: Anđeli"
bglavac
edin.kecanovic
