Ahimsa je termin na sanskrtu koji označava nenasilje (doslovno: izbjegavanje nasilja – himsa). To je važna osnova religija nastalih na području Indije (hinduizam, buddhizam, i posebice, džainizam). Ahimsa se može definirati i kao način ponašanja koji zabranjuje ubijanje ili ozljeđivanje živih bića. Usko je povezano s idejom kako sve vrste nasilja vode k negativnim karmičkim posljedicama.
Karma je djelo ili djelovanje, tj. posljedica djelovanja u jednom životu koja se prenose na drugi život. „Ne čini drugima ono što bi ti, kad bi tebi bilo učinjeno, stvorilo boli“, rečeno je u Mahabharati.
Najranija referenca na ideju nenasilja prema životinjama (pashu-ahimsa) nalazi se u Yajurvedi koja jedna od četiri hinduisičke Vede. Kako je nenasilje povezano s karmom, tako se vjeruje da oni koji prakticiraju ahimsu će izbjeći ciklus reinkarnacije i time postići nirvanu, tj. mokshu.
Hinduistička religija danas u svijetu broji oko 700 milijuna vjernika. Hindusi ne razlikuju dušu unutar čovjeka od one unutar životinje. Tako ahimsa, ili nenasilje, zabranjuje lov, jedenje mesa i korištenje mesa dobivenog nasilnim putem. Pitanje moralnih dužnosti prema životinjama i negativne karme je detaljno obrađeno i u nekim hinduističkim zapisima i religijskim zakonicima. Općenito, hinduisti izbjegavaju svu hranu za koju smatraju da koči psihički i duhovni razvoj. Iako konzumiranje mesa nije u potpunosti zabranjeno, mnogi hinduisti su vegetarijanci jer prihvaćaju koncept ahimse. Čak i ako se meso konzumira, govedina je zabranjena jer se krava smatra svetom životinjom.
Tekstovi poput Mahabharate strogo osuđuju klanje životinja i jedenje mesa, ali isto tako dopušta lov ratnicima (kshatrye). Istaknuto je ida onaj tko namjerno ubije životinju, u sljedećem životu će biti pojeden. „Ahimsa gradi put k etici okoline jer podrazumijeva nepovredivost, štovanje života, „svetost“ u svemu. Iz toga proizlazi etika štovanja i nenasilja prema svemu što nas okružuje i s čim dolazimo u dodir.“
Kako hinduizam ima kontradiktorno stajalište prema konceptu nenasilja vidi se i po tome kako hinduistički tekstovi podržavaju upotrebu nasilja u samoobrani od naoružanih napadača. Također, pojašnjavaju kako kriminalci nisu zaštićeni ahimsom, stav je da zločinci moraju biti kažnjeni u skladu sa svojim zločinom. Makar to bila i smrtna kazna. Na primjer, u drugom poglavlju Bhagavad gite, Krishna odbija pacifističke ideje Arjune i raznim argumentima ga pokušava uvjeriti da se mora boriti i ubiti u bitci.
Mahatma Ghandi, indijski političar i mislilac poznat po tome što je uspješno vodio pokret za oslobođenje Indije od britanske vlasti, se koristio koncept nenasilja za sve sfere života, posebice za politiku. Njegov nenasilni pokret satyagraha imao je veliki utjecaj na Indiju, čak i na Zapadu gdje je bio inspiracija vođama pokreta za građanska prava, kao što je Martin Luther King Jr. Satya je riječ na sanskrtu za „istinu“, a agraha ima zančenje „čvrstina“, „nepokolebljivost“. Kombinacijom te dvije riječi se može interpretirati kao „nepokolebljivost istine“. U Ghandijevoj zamisli, ahimsa prelazi granice fizičkog, i odnosi se na mentalno stanje poput zlih misli i mržnje, okrutog ponašanja, itd.
Nenasilje je jedan od najvažnijih koncepata koji su predstavljeni u religiji. I kao takav, i kao moralna vrijednost, trebao bi se više predstavljati i u suvremenom svijetu gdje je sve više nasilnih sukoba i kršenja ljudskih prava.
02.12.2008.
bglavac
edin.kecanovic
