Kalendar događanja

Član kozmologija

Upisao:

kozmologija

OBJAVLJENO:

PROČITANO

332

PUTA

OD 14.01.2018.

MISTERIJ SMRTI

MISTERIJ SMRTI
Ovaj tekst predstavlja Martinusovu visokointelektualnu analizu o misteriju smrti. Ovaj tekst je za sve one koji vole intelektualne izazove i nadublje analize života i postojanja.

MISTERIJ  SMRTI 

Martinus

 

 

Sva kretanja ili materije predstavljaju dio ciklusa

Jedan od najvećih uzroka tuge je svakodnevna pojava koju nazivamo „smrt“.

Svakoga dana milijuni ljudi umiru širom svijeta i svaki dan milijuni ljudi – zapravo još veći broj ljudi – plače i prolijeva suze zbog dragih prijatelja i rođaka koje su izgubili.

Svakoga dana milijuni ljudi, svi obučeni u crno, sudjeluju u jednako mračno obojanim pogrebnim ceremonijama sa svečanim govorima, himnama i pogrebnom muzikom.

Svakoga dana milijuni ljudi prolijevaju suze nad nečim što predstavlja savršeno prirodan proces u održavanju i postojanju života. Proces smrti je jednako prirodan proces kao i proces rođenja. I zašto bi zakoni života na tom području imali drugačiju strukturu nego na svim ostalim područjima?

     Ako pogledamo normalni zemaljski život živog bića od kolijevke do groba, koji je bio prekinut zbog starosti, moramo priznati da on predstavlja ciklus poput svih ostalih procesa u prirodi. Ne postoji niti jedan oblik kretanja, niti jedan oblik materije u prirodi koji ne predstavlja dio ciklusa.

Svaki pojedini dan je ciklus, svaka godina je ciklus. Kristalno čista voda koju pijemo predstavlja dio ciklusa. Ona je nekada bila otpadna voda, kao što će kroz nas ponovno postati otpadna voda. I najljepši, bijeli ljetni oblaci ili crveno jutarnje i večernje nebo također se zasnivaju na vodi iz odvodnih kanala, blatnih lokvi i kanalizacijskih spremnika, koja sada, u plinovitom obliku, stvara obilje boja na nebu kada podignemo pogled u nebo iznad naših glava.

Nije li isto sa otpalim lišćem u jesen koje igra ulogu u stvaranju novih proljetnih pupoljaka koji nam donose takvu radost? Ne igra li hrpa gnoja svoju ulogu u stvaranju mirisa ruže i u bogatom urodu žitarica? Gdje možemo pronaći materiju koja ne predstavlja dio ciklusa? Zar se sve materije na svojem sadašnjem stupnju ne kreću od jednog do drugog stupnja? Zar ne može čvrsta tvar postati tekuća, zar ne može tekuća tvar postati plinovita, zar ne može plinovita tvar postati zračeća?

I zar ne može čitavi proces jednako lako ići u suprotnom smjeru, tako da zračeća tvar postane plinovita, plinovita tvar postane tekuća, a tekuća tvar postane čvrsta? Kako bi inače nastala Zemlja i svi ostali svjetovi, nebeska tijela, planete, sunca i mjeseci?

Ne postoje ni fizičke ni mentalne ravne linije

Prema tome, čitava priroda u svojoj sjajnoj manifestaciji, govoru i utjecaju koji ima na živa bića sto posto potvrđuje da nikakva materija ne može biti trajna ili u stanju mirovanja, već da je neprestano podređena procesu transformacije koji smo već opisali kao ciklus.

No zašto je taj transformacijski proces prirode nazvan ciklus? Jednostavno zato jer se niti jedna transformacija, bila ona fizička ili mentalna, ne kreće u ravnoj liniji. Ona će se uvijek vratiti na svoju polazišnu točku, iz koje će pokrenuti novo kretanje, koje će se ponovno vratiti na svoju polazišnu točku. Na taj način svaki se period od 24 sata vraća na novo jutro i svaka godina na novu godinu. Isti princip uzrokuje da se planete, sunca i galaksije kreću cikličkim putanjama, a elektroni se okreću oko jezgre atoma.

No to nije samo kretanje prema naprijed u prostoru i vremenu. Princip ciklusa je također prisutan u svakom obliku transformacije. Transformacija nekog predmeta također predstavlja dio ciklusa. Predmeti se transformiraju kroz različite stupnjeve kako bi ponovno postali isto što su bili na svojoj polazišnoj točci.

To se jasno može vidjeti kod ljudi. Oni rastu od stadija djeteta kroz stadij mlade osobe, odrasle osobe i stare osobe. Ovaj posljednji stadij rezultira u brojnim slučajevima da se biće počne ponašati poput djeteta, što dovodi do izreke „prolaziti kroz drugo djetinjstvo“.  

„Analiza A“ misterija smrti

Činjenica da je sve u prirodi, od kapi vode do organizama živih bića, organizirano u ciklusima koji se ponavljaju – dani slijede dane, godine slijede godine, organizmi živih bića slijede organizme živih bića – vječno je nepromjenjiva osnova svih funkcija.

Najosnovnija stvar koju život otkriva intelektualnom čovjeku upravo je činjenica da se sve sastoji od ponavljanja, sve se vraća na svoju polazišnu točku, odakle ide prema novom ciklusu koji se ponovno vraća na svoju polazišnu točku, i tako dalje. To je rješenje misterija materije. Svako prividno raspadanje zapravo je samo transformacija. To je prijelaz stvari od jednog stupnja ciklusa prema drugom. Prema tome, materija nikada ne može nestati i biti izgubljena; ona će uvijek postojati.

Svemir će se uvijek sastojati od iste količine materije, od iste prvobitne tvari. U svemiru nikada ne može nastati više materije, isto kao što nikada ne može biti manje materije. Dakle, nešto se ne može raspasti i postati apsolutno ništa. Ono što postoji vječno će predstavljati nešto što postoji. Ono što postoji nikako se ne može pretvoriti u nešto što apsolutno ne postoji. Prema tome, sva materija na svijetu je vječna. To je prva nepobitna analiza misterija smrti, i mi ju nazivamo „Analiza A“.

„Analiza B“ misterija smrti

No postoji nešto više od materije. Materija je u kretanju. Mi smo već spomenuli činjenicu da je to kretanje tako organizirano da nastaju ono što nazivamo „ciklusi“. 

Svaki ciklus, tamo gdje se potpuno jasno manifestira na materijalnoj razini, sastoji se od četiri različita stupnja ili dijela koji se tako razlikuju da predstavljaju međusobne suprotnosti. U dva dijela kontrasti su na svojem vrhuncu, dok se u dva ostala dijela kontrasti javljaju samo kao prijelazni stupnjevi.

U slučaju 24- satnog ciklusa kulminacija kontrasta nalazi se u dva dijela: podne i ponoć, a njegovi prijelazni stupnjevi sastoje se od jutra i večeri.

U slučaju godišnjeg ciklusa kontrasti između stupnjeva najekstremniji su između ljeta i zime, sa proljećem i jeseni kao prijelaznim stupnjevima. U slučaju ciklusa tvari ili materije, kontrasti kulminiraju na dva stupnja: krutom i zračećem stanju, dok druga dva stupnja: tekuće i plinovito stanje predstavljaju prijelazne stupnjeve.

     Obzirom da je ciklus podređen tom vječnom zakonu, tako nastaje kontrast vječnosti, naime „vrijeme i prostor“. Vječna materija postaje preobražena u privremenu materiju. Ono što je neograničeno postaje ograničeno. Sa time novi realitet dolazi na svijet: realitet koji poznajemo kao opažanje ili doživljavanje. Bez podjele materije na vrijeme i prostor ne bi bilo života. Svemir bi tada sigurno predstavljao vječno „nešto“, ali ako ne bi postojala ova ciklična funkcija materije ili njena podjela na vrijeme i prostor, ne bi postojao kontrast vječnosti.

No zahvaljujući ciklusu postoji prolaznost. Zahvaljujući prolaznosti vječnost će na kraju biti doživljena od strane pojedinca kao činjenica. Zahvaljujući prolaznosti jedan drugi realitet postaje, kao što smo već rekli, činjenica, naime doživljavanje života. Ovaj nepobitni realitet predstavlja „Analizu B“ misterija smrti.  

Četiri glavna stupnja materije. Vrijeme i prostor

Bez cikličnog principa materije, koji oblikuje princip kontrasta, bilo bi nemoguće svako doživljavanje. No zahvaljujući četiri glavna stupnja materije: kruto, tekuće, plinovito i zračeće, ovi se stupnjevi razlikuju jedan od drugoga. No, oni se ne mogu samo međusobno razlikovati. Različite vrste materije mogu se kombinirati u različitim kombinacijama, koje sve bez izuzetka moraju propasti, zahvaljujući činjenici da je materija podređena zakonu ciklusa.

Takve kombinacije materije poznajemo kao „stvorene stvari“. One su također nastale. No, obzirom da one predstavljaju nešto što je nastalo, one označavaju točku u vremenu. I obzirom da će one jednom ponovno propasti ili imati svoj kraj, one će ponovno označavati točku u vremenu kada im dođe kraj. Između ove dvije točke u vremenu postoji privremeni prostor. Ovaj privremeni prostor predstavlja starost stvorene stvari.

No, obzirom da se stvoreni predmet sastoji od materija na različitom stupnju ciklusa koje su kombinirane na određeni način, taj predmet neće biti istovjetan materijalima od kojih je napravljen. On u određenoj mjeri predstavlja kontrast drugima materijama.

Zahvaljujući činjenici da se razlikuje od drugih materija, on označava odnos u prostoru. On zauzima ili ispunjava određeni prostor. Niti jedna stvorena stvar ne može postojati, a da ne označava  vrijeme i prostor, što je za uzvrat istovjetno starosti i obliku. I jezikom duhovne znanosti kažemo da ta stvar ima dimenziju vremena i prostora.

„Analiza C“ misterija smrti

Obzirom da predmet ima dimenziju vremena i prostora, on je stoga osuđen na propast. Zbog toga možemo vidjeti da je prolazno sve čemu svjedočimo ili što možemo direktno opažati u obliku materije ili stvorenih predmeta. To je izvor praznovjerja da je sve smrtno, i rezultat toga je da je uklonjena svaka mogućnost da živo biće doživi vječni život. Ovo praznovjerje je na vrhuncu kod materijalistički orijentiranih znanstvenika. Činjenica da određena klasa intelektualnih bića koji svima objavljuju ovu zamišljenu smrtnost, na određenom stupnju evolucije uzrokovala je to da je postalo moderno imati takvo mišljenje.

No takvo mišljenje je krajnje daleko od otkrivanja misterija smrti; naprotiv, ono prikriva misterij smrti. Ovo prikrivanje predstavlja neizbježan dio uspona i padova u životnom ciklusu na isti način na koji noć i zima predstavljaju neizbježne uspone i padove svojih ciklusa. Sva živa bića moraju proći kroz ovo područje kulminacije praznovjerja ili duhovne tame sa posljedičnim krvavim posljedicama ili kulminacijom principa ubijanja.

     Upravo to se danas događa svuda oko nas u vanjskom svijetu. Mi imamo ogromnu materijalističku znanost istovremeno sa najtvrdoglavijim praznovjernim idejama o smrti. Zbog toga je savršeno razumljivo i prirodno da mi vidimo posljedice ove duhovne tame koja oko nas kulminira u obliku trajnog rata svakoga protiv svakoga.

Mi živimo usred prave noći, zime ili područja smrti mentalnog ciklusa doživljavanja života. Ovi praznovjerni ljudi nalaze se usred procesa smrti koji je posljedica jedenja plodova sa drveta spoznaje o dobru i zlu. No zbog toga se ljude ne treba kriviti, isto kao što ih ne može kriviti zbog toga što imaju ljeto i zimu, dan i noć.

Mentalni ciklusi su jednako snažno podređeni različitim godišnjim dobima poput fizičkih ciklusa. Prikrivanje misterija smrti u znanstvenom praznovjerju predstavlja „Analizu C“  misterija smrti.

Doživljavanje života sastoji se od doživljavanja transformacije ili stvaranja

Što je pogrešno sa takvim pogledom na misterij smrti? Kako je to praznovjerje materijalističke znanosti došlo na svijet? Kao što smo već rekli, ono je nastalo zbog okolnosti da je sve što se može direktno opažati po svojoj prirodi prolazno i osuđeno na propast.

Obzirom da bića ne mogu direktno opažati ništa što ne propada, ona uopće ne mogu vidjeti ili shvatiti besmrtnost. No važno je shvatiti da se to neće nastaviti. Čovjek ne može nastaviti ignorirati činjenicu da ukoliko postoji doživljavanje, onda mora postojati nešto doživljava. I čovjek zbog toga mora razlikovati između „onoga što je doživljeno“ i „onoga tko doživljava“.

Sve što smo spomenuli do sada predstavlja ono što se doživljava: materija, vrijeme i prostor i stvari koje su stvorene iz toga i koje zajedno sačinjavaju doživljavanje života. Zbog toga je samo po sebi razumljivo da se doživljavanje života isključivo sastoji od privremenih ili prolaznih stvari.

Kako bi ta galerija slika, to jest doživljavanje života uopće moglo biti doživljeno ako u njemu ne bi bilo kontrasta? I kako bi ti kontrasti mogli nastati da oni nisu nastali kroz transformaciju različitih materija? I kako bi se ta transformacija mogla odvijati da nije činjenice da nešto mora nestati kako bi se dozvolilo nekoj drugoj stvari da nastane?

Dakle, sve što je povezano sa stvaranjem doživljavanja života apsolutno neizbježno mora se sastojati od prolaznih stvari. Rezultat toga je da se doživljavanje života može sastojati samo od doživljavanja transformacije, koja se također može vidjeti kao stvaranje. Sve što opažamo nešto je stvoreno, nešto što je nastalo i zbog toga mora pripadati dimenziji vremena i prostora kako bi se moglo opažati.  

„Analiza D“ misterija smrti

No ukoliko je uvjet da sve stvari, kako bi se one mogle opažati ili doživljavati, moraju imati početak i kraj ili moraju biti podređene transformaciji, onda nije tako neobično da i naš vlastiti organizam mora biti prolazan, mora imati dimenziju vremena i prostora.

Bez tog uvjeta on se ne bi mogao manifestirati. Materija od koje je naše vlastito fizičko tijelo sačinjeno, sa njegovim brojnim organima i funkcijama, podređena je velikom principu ciklusa poput materije izvan našeg organizma u fizičkom svijetu – dan i noć, ljeto i zima. Logična posljedica toga je da mi ne možemo čitavu vječnost imati isti organizam.

Kako bi on, zajedno sa svim svojim podređenim organima – srce, pluća, jetra, bubrezi i ostali organi i žlijezde, i tako dalje – mogao biti dostupan opažanju ili doživljavanju, on mora funkcionirati ili biti u pokretu. On mora biti neprestano istaknut kako bi predstavljao kontrast svojoj okolini. U protivnom organizam ne bi imao smisla.

Koja bi bila korist od organizma koji nije manifestiran, i kako bi se on mogao manifestirati bez kretanja, i kako bi se mogao kretati da ne postoji u vremenu i prostoru, i kako bi se razlikovao od vječnosti da nije prolazan?

Zbog toga je potrebno naučiti vidjeti prolaznost svih stvorenih stvari, a naročito prolaznost vlastitog organizma, kao nešto apsolutno neophodno za održavanje doživljavanja života. Bez prolaznosti organizma i ostalih stvorenih stvari ne bi moglo postojati niti najmanji oblik doživljavanja života. Prolaznost organizma i ostalih stvorenih stvari kao osnova doživljavanja života predstavlja „Analizu D“ misterija smrti.  

„Analiza E“ misterija smrti

No kroz to doživljavanje života mi neizbježno dolazimo do onoga tko doživljava. Iako se to doživljavajuće nešto može opažati samo indirektno, ono ipak postaje nepobitna činjenica. Činjenica je da se doživljavanje života događa u svakome od nas.

Postoji nešto u nama što doživljava život i što mi izražavamo kao naše sebstvo ili Jastvo. Da to Jastvo ne može biti istovjetno sa stvorenim stvarima može se djelomično dokazati činjenicom da čovjek može doživjeti samoga sebe. To dokazuje da se živo biće sastoji od dva kontrasta, naime od prolaznosti i vječnosti. Ukoliko vječnost ne bi postojala, ne bi bilo kontrasta prolaznosti. Prolaznost ne bila moguća.

No ukoliko ne bi postojala prolaznost, ne bi mogao postojati apsolutno nikakav oblik života. No, obzirom da ta dva kontrasta predstavljaju temeljnu, nepobitnu analizu živog bića, nije teško uvidjeti da je doživljavanje života sekundarno, dok od dvije analize živog bića vječnost predstavlja primarnu analizu. Vječnost predstavlja ono što se ne kreće, ono što preživljava prolazne, stvorene stvari.

Vječnost predstavlja onoga koji doživljava, koji je nedostupan direktnom opažanju, dok prolazno predstavlja doživljavanje života tog vječno nepromjenljivog nešto, a time i samoga sebe. Gledano iz kozmičke perspektive, materija je vječna, kao što je i doživljavanje života vječno, kao što je i živo biće vječno. Živo biće je sama vječnost. To je „Analiza E“ misterija života.

Jedinstvo Jastva sa Ocem

Ukoliko ste razumjeli gornje analize, sada ćete moći razumjeti kako je Jastvo slobodno kada dođe u kontakt sa svim kombinacijama materije, i kao rezultat te suverenosti ono može putovati u samo središte sunca ili u kamene blokove, i tako dalje, i zbog toga je sasvim doslovno jedno sa Ocem.

 

Ovaj članak je kopija rukopisa koji je Martinus napisao kao pripremu za predavanje na Martinusovom Institutu na nedjelju 13. veljače 1949. Ovo predavanje je prvo u nizu „Misterij smrti“. Manje ispravke i podnaslovi: Torben Hedegaard, odobrilo vijeće 27.10.2013. Originalni naslov i izdanje: Dødsmysteriet, dansko izdanje Kozmosa 2014/1.

Prijevod: Andrew Brown, 2014

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (20.09.2014.)

Copyright © Martinus Institut   

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LISTOPAD...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    01.10.2019. 11:53h
  • Član bglavacbglavac

    Hvala vanessa. Lp

    01.10.2019. 06:17h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥♥♥♫♥*♪♫♥♥♥♫

    30.09.2019. 14:09h
  • Član vanessavanessa

    Pozdrav Magicusu...mojim prvim virtualnim prijateljima***

    30.09.2019. 14:02h
  • Član iridairida

    hvala da si nam javio!

    20.09.2019. 20:52h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Hm...knjiga.

    20.09.2019. 20:45h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info