2012-a i moje razmišljanje o nauci

 

(Napomena: kako je tekst malo duži iznijet ću ga u nastavcima.

U kompletnom izvještaju ću koristiti tekstove koje sam pisao ranijih godina).

 

Evo je stigla 2001. godina.

Ili je možda bolje da kažem da je nastupilo 21. stoljeće, ili još bolje, nastupio je 3-eći milenij.

Avaj, za neke tragedija.

Naime, prije Nove 2000-te godine mogli ste naći (i) u mnogim "ozbiljnim i neozbiljnim" svjetskim novinama izvještaje baba vracara i deda vračeva u kojim je najavljena Opća kataklizma.

Na kraju ništa od toga.

Što više, čovječanstvo je preživjelo i vrijeme "crte smrti" koju je prije 2300 godina najavio babilonski astrolog i povjesničar Berossos koji je, tada, proračunao da će se Zemlja u svibnju 2000-te naći na istoj crti skoro sa svim planetama i Mjesecom, što je, opet, po mnogim mističarima trebao biti razlog za Opću kataklizmu.

No kako Opće kataklizme nije bilo - mističari (u koje spadaju babe vračare i deda vračevi) povukli su se u "područje tame" gdje će sačekati drugu prigodu "da izađu na svijetlost dana" i ponovno svojim crnim predviđanjima (koja u stvari nemaju nikakvu logičnu ni znanstvenu podlogu) predvide “Kraj” ne razmišljajući koliko će njihovo predviđanje da djeluje na psihu jednog broja ljudi.

I upravo su ove babe vračare i deda vračevi jedni od krivaca da mnogi ljudi ne vjeruju u prave proroke i njihova proročanstva.

No znate li da nijedan pravi prorok nije prorokovao da će sa lica Zemlje nestati čovjek.

To čak nisu objavile ni Maye.

Konačno, zar nije Stvoritelj prenio Mojsiju svoje misli:

"I Gospod omirisa miris ugodni, te reće u srcu svojem: neću više

kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjega zla od malena; niti

 ću više ubijati svega što živi, kao sto činih".

(Prva knj. Mojs. gl. 8.21.)

(Primjedba autora:

To reće Gospod u srcu svojem - AL' TO NE REČE ČOVJEK U SVOM SRCU!?!.

I upravo zato što TO NE REČE ČOVJEK U SVOM SRCU bilo je teško, teško je i bit će teško - ali kome?).

 

Evo je stigla i 2002. godina i sve je tako reći isto.

Majke i dalje rađaju djecu, uz primjedbu da su i znanstvenici počeli “stvarati” djecu u labaratorijumima.

Dakle, ljudi i dalje rade, stvaraju, ratuju, stradavaju¼ umiru.

Čitam u nekim časopisima da će u aprilu 2002. biti Smak svijeta.

Dakle, neki i dalje nemaju drugog posla već da čekaju KRAJ.

 

Stigao je i april 2002.

Opet ništa od KRAJA.

Znači, moglo bi se reći da je sve isto.

 

Ipak nije sve isto.

Primjetljiv je sve veći broj ljudi na Zemlji, no, primjetljiv je i sve veći broj onih koji su oboljeli od raznih “starih” i “novih” bolesti.

Primjetljivo je sve veće divljanje ljudi na planeti Zemlji.

Primjetljive su i klimatske promjene koje se dešavaju na planeti Zemlji.

Dakle, nešto se ipak dešava.

 

Mnogi ljudi kažu: Mi ljudi smo krivi da dolazi do promjene klime.

I da su kojim slučajem ti isti ljudi živjeli u doba Kvartara (u vrijeme posljednjeg odsjeka geološke prošlosti planete) – rekli bi da su oni krivi što je došlo do zaleđivanja velikih površina, osobito na sjevernoj hemisferi.

Eto, takav je čovjek.

Nije da prima “krivicu” na sebe - vec jednostavno želi da on bude “iznad svega”.

Čak i iznad Boga kojeg je on, čovjek, stvorio.

Šta više, i iznad Majke prirode u kojoj je stvoren.

I na ovo se pitam: Nije li KRAJ, ipak, blizu?

 

Kažu, kada su Atlantiđani dospjeli do nivoa sa kojeg se dalje više nije moglo, kada je njihova nauka bila na stepenu daleko višem nego naša današnja, počela je dekadencija i degeneracija.

Ljudi su postali izopačeni zbog nadmočnosti koja ih je izdigla na daleko viši nivo od ostalih stanovnika Zemlje.

(Zar to nije slično i s današnjim stanovnicima SAD i nekih zemalja Europe, koji ne kriju svoju nadmoć i superiornost u odnosu na narode Afrike, Azije i južnih dijelova Europe).

No, Atlantida nije potonula na način kako se to u mnogim knjigama opisuje – u kataklizmi za svega 24 sata.

Ne!

To se je dogodilo tokom dužeg vremenskog perioda kroz koji je planeta pretrpjela radikalne promjene, a katastrofa ogromnih razmjera je dovršila posao.

 

Dakle, nauka Atlantiđana je bila na stepenu dalekom višem nego današnja.

Sa tim se možemo složiti.

Znači, današnja nauka treba još mnogo “da uči”, da ide daleko dalje u svojim saznanjima.

Kao primjer, današnja nauka nije još stigla do BITNOSTI najmanjih čestica anorganske i organske materije.

Iz tog razloga nije ni shvatila da se mnogi ISTI kemijski elementi razlikuju U svojoj BITI.

Tako postoji VODA u VODI koja u svojoj BITI nosi karakter anorganske materije, dok postoji i VODA u VODI koja u svojoj BITI nosi karakter organske materije.

 

Uostalom, današnja nauka nije još shvatila ni prirodu, a totalno nije shvatila Majku prirodu, što je i normalno, jer ni ne znaju o njoj ništa. 

Iz tog razloga i nije dosad mogla razjasniti kako je Sve NASTALO.

 

Prema tome spavajmo mirno – barem što se tiče “brzog dolaska” KRAJA!

Slijedi nastavak 2.