lijepo je biti pomračen, puno lijepše nego prosvijetljen, bolje biti pomračen u radosti nego prosvijetljen u patnji. Priznajem pomračenje i prihvaćam isto u radosti a umjetnicima ostavljam njihovu patnju kroz koju se u svojoj iluziji prosvijetljuju, tako su svojim dijelima ostavili mogućnost da neko vidi svoju patnju u svojo iluziji te istu lakše podnosi. Ivo Andrić poznati i priznati nobelovac živo je svoju patnju što vidim iz citata "nađi curu sa mozgom, pičku svaka ima" te zaključujem(što inače ne radim jer ljepše mi je promatrati bez zaključivanja,prosvijetljeni zaključuju navodno to nisam i ne želim biti)da je patio što ga nitko nije razumio. ako promatram mogu donijeti pretpostavku da je bio homoseksualc pa je na taj način iskazivao svoj revolt prema ženama kojim se družio, ALI sam siguran da je iz svoje patnje stvorio velika djela tako da se ljudi od njih danas mogu "prosvijetliti" ili bar prihvatiti citate u cijelosti i tu sad nezgodno dolazimo do ljepote jer čovjek nezadovoljan svojim izgledom  sklon je pozivati se na pamet ili unutarnju ljepotu, žene prve kreću u tom nezadovoljstvu i tako dolazim do onih kojima ljudi govore da su ljepe one pokušavaju dokazati da su i pametne,one kojima govore da u drage i ugodne smatraju da nemaju potvrdu ljepote jer nitko ne trči za njima da bi dobio ono što hoće od onih prvih pa se okreću svojoj "unutarnjoj" ljepoti  i pameti. Zajednička je patnja pa postoji mogućnost umjetnosti. Mak Dizdar je vjerovatno koristio nusprodukte nastale na imenu njegovom kad je od blata snijeg vidio pa je tako i shvati da je najbolje oči si iskopati ako želi vidjeti jabuku u cvatu:))Patnja je najbolje što se zombićima može dogoditi jer je odlično lijepilo za povezivanje pa se lako prima čovjek  za nju u svojim tapkanjima u mjestu koja isti vidi kao kretanje naprijed. i sad pitanje tko je čiji, moj nije niti jedan jer nemam ništa što bi bilo moje, hvala mi,  neka ih svojataju oni koji nemaju ništa svoje ali grčevito žele imati pa se bore jer ljepo je primiti se za nešto, traže, traže, među mrtvima mrtvi. Moram ići još malo prigušiti svjetlo jer i dalje me bole oči od silne svijetlosti. pomračenje je blizu, toliko blizu da ga ne vidim, evo sad istine bez odgovornosti sukladne patnji prosvijetljenih