Jedno od legendarnih mjesta ovoga svijeta koje svakoga očarava smješteno je negdje u južnoj Americi ili tako barem kaže tradicija. Stoljećima su ga ljudi tražili I stotine ljudskih života je izgubljeno u njegovom snu. Njihova ih je neugasiva žeđ i požuda za zlatom tjerala u otkrivanje i pogibelj. No sve što nas danas zapravo zanima nije zlato i malo je drugačije prirode, nešto što se u toj legendi krije. Nešto mistično, mitsko, magično…

«Nalazi se na otoku usred slanog jezera čije je dno zlatno. U sredini otokanalazi se hram posvećen Suncu. Zidovi, krovovi, fontane, alati … sve je tamo od suhog zlata.» Ovakav nam opis zlatnog grada daje Belalcazar bojnik pod zapovjedništvom španjolskog osvajača Francisca Pizarra, a nakon njega isti takav opis dobivamo i od španjolskog povjesničara Francisca Lopeza. Grad koji su njegovi starosjedioci isto tako nazivali Manoa, prozvan je tako, El Dorado.

Opis El Dorada utemeljen je na legendama Inka koje su španjolski conquestadores prenjeli iz Amerike. Među tim legendama nalazimo na legendu kralja božanskog porijekla, legendu Muisca naroda (o narodu koji je nastanjivao predio današnje Bogote'). Prva legenda priča o kralju kojega su definirali kao sam sin boga sunca koji je živio u zlatnom dvorcu u koji nije mogla prodrijeti vanjska svijetlost.

«Njegov je donji dio lica bilo pokriveno zlatnom maskom a mogao se pokazati podanicima samo jednom na godinu.» Dok druga legenda priča o ceremoniji ustoličenja prijestolonasljednika. «Kada je sunce došlo u svoj zenit, posut zlatnim prahom, morao je uroniti tijelo u vode rijeke Guadavita dok njegovi su podanici u istu rijeku bacali zlatan alat.» Ove su se legende vrlo vjerojatno iskrivile prepričavanjem sve do kreiranja mita o El Doradu. Tako da se počevši od 1529 g. rodila zlatna groznica u potrazi za tim mitskim gradom, i mnoge su ekspedicije kretale u potragu za njim sve do današnjih dana. Prije otprilike godinu dana antropolog Mario Polia identificirao je ElDorado u Paititiu, gradu civilizacije Inka. Paititi je, kako se može pročitati u jednom antiknom dokumentu, otkriven u 16. stoljeću. Otkrili su ga misionari Isusovačkog reda i opisali ga kao grad prekriven zlatom i optočen dragim kamenjem. Ipak, nitko nikada nije doznao točnu poziciju grada. Kaže se da je Vatikan izbrisao svaki najmanji trag o njemu da bi izbjegao opasnu «zlatnu groznicu». Današnji moderni povjesničari su zapravo skoro svi suglasni da je ElDorado izmišljen pohlepom španjolskih conquestadoresa, iako misterij koji ga okružuje ostaje još uvijek fascinantan i privlačan.