U ovom posljednjem dvanaestom noćnom satu Ra napušta 'noćnu barku' naziva 'mesektet' i prelazi u 'dnevnu barku' naziva 'menet'. Tim prelaskom Ra postaje opet vidljiv za sve, za bogove i ljude, za žive i mrtve. Stražar(ka) na 'dvanaestim vratima' u taj posljednji 'dvanaesti noćni sat' je Miu, a ona priča svoju priču: U drevnoj egipatskoj mitologiji Kebehut (Qb Hwt – po Athumanunhu) je božica svježine, mirisne vode za mumificiranje. Kćer je ona Anubisova i marljivo mu asistira tijekom balzamiranja. Prikazivana je u obličju žene sa zmijom kobrom na glavi. Božica Kebehut čeka Raa na jezeru polja 'iaru' i dodaje mu čistu crvenu odjeću u kojoj prelazi iz noćne (Mesektet) barke u dnevnu (Menet) barku. Mjesto gdje se svako jutro pojavljivao Ra drevni Egipćani su smjestili pored obeliska Benben u hramu boga Ra, u gradu Iunu (Anuu) Heliopolu. Na kraju, ova solarna teologija drevnih Egipćana (kretanje Ra i njegova obnova tijekom noćnih sati u Amduatu) čisti je naturalistički pristup 'novijih' teologija drevnih Egipćana koji su u čistoj suprotnosti sa ranijim mističnim teologijama Amenisma (Amun). Dakle, sve što se događa kao otajstvo (tajna) događa se samo jedanput na dan i to u 'šestom noćnom satu' gdje je zora očekivani ishod. Evo već prije narečenog: ' Nigdje, ni u jednom opasnom noćnom satu drevnih Egipćana nije jasnija bila slika koja prikazuje sintezu egipatskih magije, religije i duhovnosti, kao u ovom šestom satu kad i nastupa ponoć.' Možda da bi bilo razumljivije: '… ujutro Kheper, u podne Ra, a navečer Atum.'