Ni sam namjeravala  pisati više o toj temi ,ali potaknuta pisanjem  na chatu eto odlučila još nešto dodati,ovaj put malo ozbiljnije.Moje misli, moje osjećaje možda da i sebi samoj neke stvari razjasnim. Dugo sam vremena, bila bez coma,evo konačno mi je uspjelo da se i ja pod stare dane opismenim,i na taj način komuniciram sa svijetom.Jest da moje sugovornike ne vidim,ne mogu im pogledati u oči,vidjeti da li su iskreni ili glume, ali mislim da se to osjeti,jer riječi su moćne,moćnije nego što mislimo,i gluma ne može proći, barem ne zadugo,osjeti se to,mora da je to neko posebno čulo..intuicija..šta ja znam.....I sama sam nova u tom virtualnom svijetu, pa još učim,ali mislim da se ne varam ako tvrdim da se i tu mogu sklopiti divna prijateljstva,naći istomišljenici,neka osamljena duša koja će ti se tu slobodno povjeriti,i kojoj ćeš moći reći neku lijepu riječ...saslušati,..podržati..Isto tako zamoreni realnošću koja je u posljednje vrijeme za mnoge gruba,tu neki pobjegnu u taj nestvarni svijet virtuale,i tu su ,,reklo bi se kao doma....Što se mene tiče,ja sam tu opuštena,tu ima mjesta za mene,onakva kakva jesam,i trudim se biti iskrena kao i u stvarnom svijetu,ma kako to drugi protumačili i vidjeli.Jer da sam htjela biti glumica,odabrala bih tu profesiju,ne bi tu tražila neke pozornice,u kojima ću biti ja glavno lice,sa time se ne bi zamarala.Uostalom koga bi i kome bi na kraju lagala,osim samoj sebi,a dvoličnost nije nikom dobra donijela.Jest da imam nick,jest da me ne vidite,ne možete mi gledati u lice dok sa vama razgovaram,imate pravo na svoje mišljenje,na svoju sumnju,na bilo što i mnogo više od toga...ali ja znam da tu bivam sretna i u miru sa vama i sa samom sobom.I na kraju,iako bi možda još nešto dodala,sve vas lijepo pozdravljam moje nick prijatelje i želim vam puno još čarobnih trenutaka na našem i vašem magicusu