Ovako govori čovjek koji se nije prodao! Ljudi pročitajte! Možda se nekome otvore oči. Možda još uvijek nije kasno.
Korado Korlević, astronom iz Visnjana, rijeckim je gimnazijalcima istaknuo:
‘Ušli smo u slijepo crijevo civilizacije, ulazimo u najluđi dio, u društvu zabave sve nebitno je bitno i ljubav prema sportskom klubu i pivovari koja ga prati. Doživjeli smo kulturni kolaps, budale su dobile riječ, političari se slikaju s nogometašima, civilizacija nema osnove postojanja, mentalni talibani su svugdje.
Kontra društvu senzacija, zabave, sreće, uhljeba i potrošnje govorio je nadahnuto astronom Korado Korlević u prepunoj dvorani zvjezdarnice u Višnjanu. Slušalo ga je u tišini sedamdeset gimnazijalaca, a vrlo širokim spektrom tema predavanja u kojem je spajao naizgled nespojivo astronom je uspio adolescentima zadržati pozornost punih sat i pol vremena, učiniti da se zamisle i zaslužiti na kraju gromki aplauz.
Na licu mjesta u Višnjanu bili su i o nesvakidašnjem predavanju uvijek inspirativnog istarskog astronoma jučer izvijestili kolege iz Novog lista. Evo naglasaka.
Nalazimo se na putu kaosa a znanja koja se nude u školi za otključavanje nekih od ključanica tog kaosa potpuno su nebitna, sasuo je Korlević gimnazijalcima koji su na predavanje u Višnjan potegnuli iz Rijeke, pa nastavio svojom spoznajom da je doba digitalne revolucije iza nas, ono je trajalo kratko, najkraće u povijesti, napravilo niz dramatičnih preokreta, te se sada nalazimo u slijepom crijevu civilizacije.
Došli smo u društvo zabave, društvo koje skrbi prije i iznad svega o – sretnim potrošačima. Sve nebitno je bitno. Bolji nogometaš je plaćen kao tisuću vaših profesora, tisuću liječnika. A tako je jer je nevažno važno, a važno je – nevažno. Nalazimo se naprosto u jednom stadiju u kojem se svojedobno našlo Rimsko carstvo. Ono je tada privremeno rješenje za spas pronašlo u sustavu koji poznajemo kao »kruha i igara«. Gradili su se amfiteatri, a ratnici bez vojske i ratova, kao i svi ostali ljudi bez posla bili su uhljebljivani, dalo im se posla, tek nekog, uz cara. Na taj se način odvlačila pozornost od bitnog, ali ljudi su bili sretni. Jer imali su kruha i igara. Vidite li neku sličnost sa današnjim dobom? Naravno, identična je.
Kako u Hrvatskoj gdje su najveće postignuća izgradnja sportskih dvorana i kružnih tokova, za čiju se vrijednost inače moglo osigurati na tisuće školskih kemijskih i sličnih laboratorija, tako i u svijetu. Jer čemu laboratoriji? Pa mnogo je važnija ljubav prema nekom sportskom klubu i pivovari koja ga prati, secirao je Korlević stanje stvari i povlačio povijesne paralele.
Mediji moraju stvarati priče koje ne smiju uzbuditi potrošače.
Ispričao je i kako je zahvaljujući samo predanom radu zvjezdarnica u Višnjanu uvrštena među tri najvažnije u svijetu i to u korelaciji s najmoćnijima, s onima u funkciji američke vojske.
Budućnost naprosto pripada onima koji su je spremni prihvatiti, onima koji imaju vjeru u sebe i nemaju nikakvih predrasuda. Prema sebi i ljudima oko sebe. Mi između ostalog opažamo meteorite. Pratimo njihovo kretanje. Matematički izračunavamo mogućnost da udare u Zemlju, odnosno mjesto i vrijeme kad će se to dogoditi. A dogodit će se jer se kroz čitavu povijest i događalo. Posljednji veliki udar meteorita koji se dogodio u Tunguskoj prašumi prije više od stotinu godina, 1908., spalio je u Tunguziji površinu od 2150 četvornih kilometara. Srećom, kako je to nenastanjeno područje, izbjegnute su velike žrtve. Ali, da danas ili u dogledno vrijeme u neku morsku površinu udari meteor te da izazove tsunami, milijardu bi ljudi stradalo.
Udaraju meteoriti i danas, ali dok ćete u medijima pronaći svu silu tekstova, krajnje senzacionalističkih kako Zemlji eto prijeti kataklizma zbog mogućeg udara meteora, baš nikad u tim istim medijima nećete pročitati da je negdje do udara i došlo.
Zbog čega? Zbog toga jer su mediji jedna od poluga društva sreće, oni ne vole prave, istinite vijesti! Oni moraju stvarati priče koje ne smiju uzbuditi potrošače. Oni moraju biti na koristi šačici ljudi, onih koji privatnim avionima dolaze na svoj summit u Davos, kako bi se i dalje širilo i razvijalo društvo potrošača.
Stvara se društvo uhljeba, ljudi koji znaju tko ih hrani, da bi se zarađeno prelilo na potrošnju: na sportske događaje, kupovanje nepotrebnog, na – društvo zabave – spajao je astronom naizgled nespojive teme.
Ulazimo u najluđi dio civilizacije.
Učenicima riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića ispričao je i da je pred nama presudnih deset godina u kojima će se sve odlučiti – hoćemo li do kraja potonuti u kaos i u jednoj velikoj mjeri kao civilizacija koju pratimo od otkrića poljoprivrede do kraja informatičkog doba nestati ili se – promijeniti i pronaći ulaz, otključati tu presudnu ključanicu kaosa i otvoriti vrata novog doba civilizacije.
Ali ne ove današnje, zalutale i besplodne, »civilizacije« društva doživljajne ekonomije kako ju naziva Rolf Jensen, već neke nove, one koja će dramatično promijeniti sve što danas poznajemo. Pojam života i smrti, pojam znanja i mijenjanja svijeta na bolje zahvaljujući znanju, omogućavanje strahovitog produljenja života, da ne kažem besmrtnosti ljudi za što već danas postoji većina pretpostavki ili pak pretvoriti sve u – prah i pepeo.
Na vama je odluka. Znam da upisom gimnazije ili bilo koje slične srednje škole niste zadovoljni jer vas tjeraju učiti ono što ne trebate. Da, takve se škole trude ali se jednostavno metodologijama koje dolaze još iz industrijskog doba ne mogu prilagoditi vašim sposobnostima i sasvim drugačijem odnosu prema učenju.
Uostalom vi ste apsolutno djeca informatičkog doba, jednostavno sve je na vama: sudbina svijeta je u vašim rukama. I zbog toga od vas tražim samo nekoliko stvari. Najprije shvatite da budućnost kreće od vas.
Da je svatko od vas rođen s nekim talentom samo ga pun vjere u sebe mora i pronaći, da ne robujete navikama koje vam nameću prošla vremena, da svu svoju energiju usmjerite na permanentnu edukaciju, da shvatite kako su znanja koja vam se nude apsolutno nebitna, da ne budete potrošačke ovce nego da, kako je svojedobno rekao i Gandhi »budite promjena koju želite vidjeti u svijetu«.
Svatko od vas ima Božji dar, ali da biste ga pronašli morate sačuvati dijete u sebi. Ne vjerujete nikom, budite strastveni i znajte da ulazimo, svi zajedno u najluđi dio civilizacije. Kako ćemo iz njega izaći – vama je dano – poručio je uz ostalo Korado Korlević gimnazijalcima. 

Ivica Ciri