Piše: Tamara Jadrejčić
U tjednu koji je počeo odbijanjem, a završio prihvaćanjem paketa za spas Wall Streeta, reporterka Jutarnjeg bila je u epicentru, nekad moćnoj, a danas ulici očajnika
Tijekom “crnog ponedjeljka”, kada je propala investicijska banka Lehman Brothers, utržak u Harry's Baru bio je za 80 % veći nego inače.
Onima kojima pivo (više) nije dovoljno na vratima obližnje crkve Trinity Church piše da se svakog dana u 17 i 15 održavaju susreti s psihoterapeutom za one koji su izgubili posao ili se ne mogu nositi sa stresom koji financijska kriza donosi. Ali mjesta u kojima se prodaje alkohol ili održavaju tečajevi samopomoći jedni su od rijetkih kojima kriza ide u prilog.
Jutro u Financijskoj četvrti
Preko stakala obližnje teretane Equinox mogu se vidjeti prazne sale i usamljeni sobni bicikli, pokretne trake za trčanje, utezi, hram tijela u koji su mladi brokeri odlazili tijekom stanke za ručak, u vrijeme kada su se osjećali nepobjedivima.
Malo dalje mlade prodavačice u Tiffanyjevu i nedavno otvorenom Hermesovu butiku gledaju kroz uređene izloge na ulicu zijevajući od dosade.
Posljednjih dana splet uskih uličica uz neoklasicističko zdanje New York Stock Exchangea, prekriveno američkim zastavama svih veličina, postao je prije svega atrakcijom za turiste i novinare.
“Došao sam iz znatiželje. Zanimalo me kako izgleda moćni Wall Street u krizi”, kaže Jerzy, turist iz Poljske, dok svojom kamerom bilježi vjetrovito jutro u newyorškoj Financijskoj četvrti, “da se mene pita, ja ih ne bih spasio”.
Ali najviše je razočaran jer se trbušasti brokeri u svijetloplavim košuljama Brooks Brothersa mogu nabrojiti na prste. U srijedu i četvrtak slavila se židovska Nova godina, mnoge su škole bile zatvorene, a mnogi uredi u Financijskoj četvrti poluprazni. Svi su imali potrebu za predahom pred posljednjim udarcima i vijestima iz Washingtona, kao i za dobrim željama.
U uskoj ulici, koja služi kao tunel vjetrova i u kojoj je temperatura uvijek nekoliko stupnjeva niža nego u ostatku grada, samo naizgled se čini da najveća financijska kriza, nakon 20-ih godina prošlog stoljeća, nije ostavila fizičkog traga.
Ulaz u New York Stock Exchange okružen je metalnom ogradom i svakakvom vrstom osiguranja, od newyorške policije, do privatnih zaštitara.
Naravno, oni koji su očekivali bankare u suzama, brokere koji skaču kroz prozore, osvete prevarenih klijenata, morali su odustati od besplatne horor-predstave. Wall Street vrvi televizijskim kombijima, novinarima i hrpom turista i znatiželjnika.
Koliko nula iza sedmice
Naravno, loša vremena su kruh svakidašnji za mnoge Amerikance koji se uvijek drže one da je reklama potrebna i unosna, čak i kad je negativna. Wall Street je poput magneta privukao sve gradske čudake. Poput mladića koji zainteresiranima slikovito objašnjava koliko to znači 700 milijardi dolara i pita jesu li pokušali ispisati sve nule koje slijede iza sedmice. Na svome reklamnom plakatu napisanom rukom, otkriva da 700 milijardi posloženih u novčanicama od sto dolara iznosi više od pedeset milja.
“A koja je alternativa?”, pitaju ga dok on veselo sliježe ramenima i poklanja smiješak sljedećem fotografu.
Priča jednog umirovljenika
Teško je odrediti za ili protiv koga manifestira grupa mladih obučenih u crno s crnim balonima.
Na pitanje čiji su i što njihova crnina znači, odgovaraju da ih kriza ne zanima dok mogu zaraditi nekoliko desetaka dolara, koliko ih plaća TV postaja Fox Bussines kao neku vrstu ljudi sendviča.
Dvoje starijih ljudi šeću rukom pod ruku. Očito im se ne žuri. Dolaze iz Poughkeepsiea, stotinjak milja sjeverno od New Yorka. On na tamošnjem Wassar Collegeu predaje već više od trideset godina.
Ubrzo je trebao u mirovinu, ali mu je kriza u nekoliko dana “pojela” 85.000 dolara, što znači da će opet morati za katedru.
Svota koja je ostala u fondu, u koji je fakultet uplaćivao mirovine svojih zaposlenika, neće biti dovoljna ako ga zdravlje posluži još dvadesetak godina.Na pitanje je li bijesan i razočaran mudrošću starijih odgovara da je došao u posjet sinu za židovski praznik pa je iskoristio priliku da pogleda gdje je ostala ležati njegova mirovina.
“Znate, ljudi, pogotovo Europljani, misle da je ovo borba bogatih i siromašnih, zlih i dobrih. Međutim, kriza je pogodila sve Amerikance. Naravno, postoje pojedinačni krivci i nadam se da će bar netko od njih završiti iza rešetaka. Ali sada prije svega trebamo smisliti kako da se iz ovoga izvučemo inače neću dočekati mirovinu i ako poživim do 90.”, odgovara uz ironičab osmijeh.
Strah je emocija dana
Strah je najraširenija emocija trenutačno u New Yorku, a vjerojatno i cijeloj Americi. Roditelji prvi put razgovaraju s djecom o investicijama, štednji, mogućem ili stvarnom gubitku posla, planiranju troškova, kreditima.
Second hand dućani se zatvaraju jer nitko više ne donosi iz vlastitih ormara kapute staroga kroja ili prošlogodišnje čizme, organiziraju se kućne zabave na kojima gazde prodaju svoj zlatni nakit na nekoj vrsti aukcije, automobili se ostavljaju u garaži, za praznike se ne ide u hotele, već kod prijatelja.
Dnevni list USA Today otkriva kako newyorška muška populacija ima u prosjeku kraće ošišanu kosu. Nakon manjeg istraživanja po frizerskim salonima, otkrili su da je i to oblik štednje jer tzv. frizura na četku zahtijeva rjeđe odlaske frizeru.
Kutija kao noćna mora
Wall Street je oduvijek bio glavna financijska arterija New Yorka. Više od 9 posto gradskih prihoda stizalo je od poreznih obveznika Wall Streeta gdje je do prije nekoliko dana radio svaki dvadeseti stanovnik grada. Dosad ih je oko 35.000 ostalo bez posla, ne računajući propale banke. Ali to nije sve.
Krah Wall Streeta ne dira samo brokere, bankare i štediše. Proračunano je da svako radno mjesto u Financijskoj četvrti stvara najmanje tri dodatna. Radi se o portirima, baby sittericama, kuharima, dostavljačima, vozačima, uglavnom imigrantima, često ilegalcima.
Već nekoliko tjedana jedan od uobičajnih simbola grada postao je - čovjek s kutijom. Mogu se vidjeti na brojnim novinarskim i internetskim stranicama. Muškarci u tamnim odijelima i ozbiljnim kravatama, žene u tamnim kostimima i bisernim naušnicama prolaze kroz golema staklena vrata velikih financijskih institucija noseći kartonske kutije sa svojim osobnim stvarima, iz nekih vire papiri i olovke, iz drugih obiteljske fotografije, mali kaktusi u vazama, udobne cipele, četkice za zube, sitnice darovane za sreću ili za uspomenu.
Jack koji radi za banku Citibank govori kako ga je prva kartonska kutija šokirala. “Ujutro sam otišao do kolege da mu odnesem neke dokumente i pronašao ga na hodniku s kutijom. Zamolio me da mu je pridržim. Već me sam njezin oblik deprimirao. Noćima nisam spavao misleći da će i mene sljedećeg jutra na radnome stolu umjesto računala dočekati kutija”, objašnjava.
Ali nije se samo ikonografija Wall Streeta promijenila. Naprimjer, investicijska banka Lehman Brothers ugasila je svjetla na novome neboderu u koji se preselila nakon 11. rujna, nešto južnije od Times Squarea.
Virtualni snovi na zgradama
Odmah do još jednog pacijenta - Nasdaqa. Na fasadi su bili golemi ekrani od tekućih kristala na kojima je 24 h prikazivan život daleko od grada, planine, travnjaci, plastovi sijena, more.
Vizualnog new age-efekta više nema. Fasada je crni pravokutnik, danju i noću.
irida
bglavac
