Tvoj ego je postao barijera između tebe i tvoga tla cjeline. Čovjek je prigušen, ne može disati, zagubio je svoje korijene. On nije dugo prehranjivan.

Ljubav je žudnja za dobivanjem životnih sokova; ljubav je puštanje korijenja u egzistenciju. A problem je razrješiviji ako se predaš suprotnom: stoga je muškarac privučen ženom, žena je privučena muškarcem.

Muškarac može naći tlo kroz ženu, on može postati utemeljen kroz ženu, a i žena može postati ponovo utemeljena kroz muškarca. Oni su dopuna jedno drugom.

Sami muškarac je polovina u očajničkoj potrebi da Buddhe cjelina. I žena je samo polovina. Kada se te dvije polovine sastanu i počnu stapati, miješati, tada se oni prvi put osjećaju utemeljeni, prizemljeni.

Velika radost se rađa u kući. Ne samo da se ti možeš kroz ženu utemeljiti, već kroz nju možeš i stići do Boga.
Žena, je samo - vrata, i muškarac je isto tako prolaz. Muškarac i žena su vrata do Boga.

Žudnja za ljubavlju je i žudnja za božanskim. Ti to možeš shvatiti, a i ne moraš, ali tvoja žudnja za ljubavlju će stvarno dokazati postojanje božanskog. Nema drugog dokaza. Pošto čovjek voli, Bog postoji. Pošto čovjek ne može živjeti bez ljubavi, to je dokaz da božansko postoji. Nužnost za ljubavlju nam ukazuje da kao usamljenici samo patimo i zamiremo. Zajedno mi rastemo, njegujemo se i bivamo ispunjeni.

Ti pitaš: “Što je ljubav? Zašto sam tako uplašen ljubavlju?”

To je isto tako zbog čega je: muškarac uplašen ljubavlju - jer trenutkom tvog stapanja sa ženom, ti gubiš svoj ego, a i žena stapajući se sa muškarcem, gubi svoj ego.

Ovo se treba shvatiti: ti se možeš utemeljiti u cjelinu samo ako izgubiš svoj ego, sebe; nema drugog načina, Ti privučen cjelinom jer se osjećaš lišen životnih sokova i kada dođe trenutak da iščezneš u sveobuhvatno počinješ osjećati strah. Veliki se strah rađa jer si izgubio sebe. Ti tada ustukneš. Tako se stvara dilema.

Svako ljudsko biće treba se suočiti s time, da se susretne s time, da prođe kroz to, da to razumije i transcendira."

Osho