Činjenica je da se «bolji život» mora graditi. Gradimo ga idući iz iskustva u iskustvo, ma kakvo ono bilo. Svi mi na svijet dolazimo dramatično, s tišim ili glasnijim krikom. Time dajemo svima do znanja da postojimo i da krećemo u borbu za život.

Topla majčina utroba bila nam je tijesna za dalji duhovni i tjelesni rast, porođajem smo izišli van, a kako će naš život dalje teći zavisi od mnogo čimbenika, kao npr. od psihofizičke kondicije s kojom smo rođeni, načina na koji smo rođeni, kako smo njegovani kao bebe, od kvalitete odnosa s majkom, a potom s ocem i sa svim drugima koji su nas podizali, od uvjeta u kojima smo rasli i razvijali se, od opće atmosfere porodičnih odnosa, od načina obrazovanja i stvaranja osnovnih životnih stavova koje smo sami stvorili na osnovi ranih iskustava, a kasnije od stavova koje su nam ugradili roditelji, a potom i društvo preko učitelja.

Naš život zavisi od svega toga i treba ga proživjeti na najbolji mogući način. Život je nekome skloniji, s više radosti i cvijeća na životnoj stazi, a nekima s više patnji, trnja i boli. Tko ne proživi prošlost, osuđen je na ponavljanje. Priroda ima svoje zakone i, dok smo mali i nesposobni za samostalan život, ona nas štiti na različite načine, kao npr. psihološkim mehanizmima obrane, koji nas čuvaju od prejakih duševnih boli, koje nam život nanosi od namjernih i nenamjernih, svjesnih i nesvjesnih, tjelesnih i duševnih ranjavanja od onih od kojih zavisimo. Kad odrastemo, imamo svoje iskustvo, svjesne i nesvjesne stavove, koji nam omogućavaju da lakše ili teže odemo dalje.

Zavisno od najranijih iskustava i na njima zasnovanih osnovnih stavova i osjećanja, gradimo svoj odnos prema sebi, prema porodici, prema prijateljima, prema okolini. Oni koji imaju bazične stavove da je život lijep, da su oni dobri i da su drugi dobronamjerni, grade svoje odnose drugačije od onih koji smatraju da je život patnja, da su oni loši i da su drugi zli. Osnovni stavovi stvoreni su na ranom životnom iskustvu, a služe kao stepenice i kao orijentiri u životu. Oni imaju potrebu da se potvrđuju kroz iskustvo i tako nam uljepšavaju ili zagorčavaju život dok ih ne osvijestimo. “Novac ide na novac, bogatstvo na bogatstvo, a bijeda na bijedu, nijedna nesreća nikad ne dolazi sama” - istine su, izvori mudrosti o prirodi, stavovima s kojima se krećemo kroz život. Ono u što vjerujemo i dešava nam se.

Krug određenog stila življenja nastavlja se iz generacije u generaciju zbog dugog hoda po kružnoj stazi bazičnog stava. Neki se tvrdoglavo drže svojih stavova iako im oni donose nezadovoljstvo, tjelesne i duševne boli, životne neuspjehe i razočaranja.

Da bi nam život bio bolji, moramo sagledati sebe, vidjeti da li su nam stavovi konstruktivni ili destruktivni, da li zbog njih napredujemo u životu ili stagniramo, da li su nabijeni pozitivnim ili negativnim emocijama i reakcijama, da li oni imaju onu vrijednost, važnost i značenje, koje su imali dok smo bili mali, kad smo ih stvarali, ili na njima istrajavamo iako su nerealni i nefunkcionalni u sadašnjem životu, dok želimo kroz njih živjeti svoj život opterećen prošlošću i da budemo u pravu, ili da ga prihvatimo onakvim kakav zapravo jest iz trenutka u trenutak, iz situacije u situaciju.