Zlatna zora u 23h: Uloga žrtve i Sudbina

Oči ne vide kad srce želi da budu slijepe.

— Seneka

Ovo je kratka crtica o jednom od mnogih sličnih slučajeva iz moje prakse o ženi koja nije mogla prihvatiti istinu i kojoj je uloga mučenice bila neka vrsta ISKUPLJENJA:

....Na pitanje zašto je došla odgovara nejasnim :» Zbog zdravstvenih problema». Jednostavno joj kažem da je to posao za liječnika, ali ona odgovara tvrdnjom da joj liječnici ne mogu pomoći.Molim je da mi točno opiše što ju zapravo muči, našto mi ona energično, skoro obrambeno kaže:» Ma, sve je kod mene u redu. Ja zapravo i nemam problema, meni samo povremeno pozli i ja se jako uplašim, i onda me moraju voditi, nositi, zvati hitnu i to se sve češće događa. Pozli mi na poslu, u tramvaju, doma.» Molim je da opiše točno što se događa u tim trnucima, a ona kaže:» To dođe naglo, slabost, vrtoglavica i onda potpuni mrak» Pitam je: « Mrak, kao nesvjest? Kolabirate?» Brzo me demantira:»Ne, ne onesvijestim se.Ja u tim trenucima potpuno oslijepim. Pipam oko sebe rukama, ništa ne vidim, panika raste, srce tuče, ja sam slijepa.»

Uzimam u ruke svoj visak , radim kratku dijagnostiku i jednostavno joj saopćim: «Gospođo, vaše oči su zdrave!» Kopajući po svojoj torbici, ona zabrza:» Da, da, to mi i liječnici kažu» i pruža mi medicinsku dokumentaciju.» Kaže mi:»Bila sam ja i kod psihijatra, oni mi samo daju injekciju za smirenje i ništa više.» S nadom u glasu upita:» Možda imam uroke?» Konzultiram opet svoj visak i moram ustvrditi da njena povremena oslijepljenost nema veze s crnom magijom, a ona se razočarano povuče u početnu nedostupnost.. Na pokušaj da rasvijetlim pozadinu njenih tegoba autistično se isključi tvrdeći: « Evo, sad će mi pozliti, sad, sve mi je gore, trebam vašu pomoć».Kažem joj ponovo da su joj oči zdrave, a ona tvrdoglavo ponavlja da bi ipak da ja s njom radim.I dalje je iz njezine zatvorenosti nemoguće izvući ijedan detalj o njenom osobnom životu.U jednom trenutku se trgne i pita: «Mogu li prepisati ovo s vašeg zida?» Pružam joj papir i olovku i ona prepisuje citat s najudaljenijeg zida, koji je i meni predalek da bih ga pravilno pročitala. Kad je završila još jedanput kažem kako su joj oči zdrave, zdravije i od mojih, jer ja sa svog mjesta (jednako smo udaljene od tog zida) to ne bih mogla ni pročitati ni prepisati. Ona samo, k'o tvrdoglavo dijete, ponovi da želi da s njom radim....