Predrasuda je unaprijed donešen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljito i kritički proučilo, odnosno prije iskustva. Obično je to proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan stav, zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima o pripadnicima drugih religija, etnija, nacija i dr., ali i zaziranje od čega utemeljenog na drugačijim običajima ili navikama (prema vrstama jela, u izboru jestive/nejestive hrane itd.).

Predrasude se mogu definirati i kao pretežno negativni stavovi prema nekoj skupini ili prema pojedincima, kao i neopravdane ili pretjerane generalizacije u vezi tih skupina ili osoba. Predrasude su stavovi doneseni unaprijed, prije nego što imamo dovoljno informacija o predmetu našeg stava. One su naučene, odnosno stečene na isti način na koji smo u životu učili i usvajali ostale stavove i uvjerenja. Najčešće se stječu u djetinjstvu, prema učenju roditelja, odgajatelja, skrbnika, odnosno socijalnih skupina u kojima se odrasta. Predrasude su vrlo tvrdokorne jer se uče po modelu, odnosno od osoba ili socijalnih skupina koje predstavljaju autoritet i vjerodostojnost. Predrasude su često temelj raznih oblika nepravednog i diskriminirajućeg ponašanja prema osobama na koje se odnose.

Pola mojega života određuje sudbina, a pola ja. Zato, za polovicu na koju mogu utjecati napravit ću od nje najbolje što mogu.” 

(Niccolò Machiavelli)

 sudbina; proročanstvo (lat.: fatum ).

1. U običnom govoru, sudbina, usud, udes, kob; često s negativnim prizvukom u značenju »zla sreća«, »nesreća«. Prema tome: fatalan (sudbonosan, koban, zlosretan) i fatalizam (vjerovanje u sudbinu, prepuštanje sudbini).

2. U rimskom pučkom vjerovanju, personifikacija »zle i dobre sreće«, tj. čovjeku povoljnih i nepovoljnih događaja i okolnosti (u grčkom vjerovanju odgovara mu mojra). Neovisan je o čovjekovoj slobodnoj volji, čak i o volji bogova, vrhovni je zakon svemira. Spoznaju ga i izriču nakon djetetova rođenja parke (grčke moire). Personificiran, javlja se kao muško (Fatus) ili žensko biće (Fata).

Obični ljudi shvaćaju sudbinu kao nešto što je zapisano u knjizi života i mora se dogoditi i na što oni nemaju utjecaja.

I PredraSUDa i SUDbina u svojem sklopu imaju riječ SUD, s tim da je predrasuda ljudski sud i osuda bez suđenja, a sudbina je sud kozmičkog poravnanja i ravnoteže..

Jane Austin je napisala Ponos i predrasude, roman koji upravo govori o tome kako možemo naštetiti sami sebi i svojoj sreći ako robujemo predrasudama.

Mark Twain nam u priči Kraljević i prosjak ilustrira da ne možemo znati kakav je tko dok nismo bili "u njegovoj koži", da smo sličniji nego što mislimo, ali možemo to vidjeti tek, ako barem nakratko "uđemo u cipele" osobe koju  tako olako osuđujemo i isključujemo.

Duhovnjaci svih duhovnih struja nas uče da smo svi braća i da su drugi samo naša ogledala, pa ipak to ne sprječava predrasude i ksenofobiju.

Strašno je to što svojim predrasudama možemo doista poremetiti i skrenuti nečiju sudbinu, pa i potpuno je promijenti. Razmišljate li ikada o tome?

Sve predrasude kreću od neshvačanja i neprihvaćanja razlika, od nepoštivanja prava na razlike i netolerancije. Drugačije nam ulijeva strah i stvara predrasude: Mi smo drugačiji, oni nisu u našem rangu isl.

U mojoj praksi je puno tragičnih sudbina i pojedinaca i obitelji koje su se dogodile upravo zbog predrasuda.

Večeras ćemo se time baviti.

Vaša Irida Magdalena.