---

Bio jedan dječak izrazito teške naravi… Nije se znao kontrolirati, nego je na sve što mu nije odgovaralo uzvraćao nestrpljivo i obijesno. Zbog toga se često znao svađati i tući s djecom iz susjedstva, a to je roditelje posebno ljutilo. Nisu znali kako bi ga obuzdali i naučili pristojnom ponašanju.

Otac je jednom došao na ovu ideju: dao mu je punu vrećicu čavala i rekao mu da svaki puta kad ga obuzme bijes i kad izgubi kontrolu, zakuca jedan čavao u njihovu ogradu. Dječak je prihvatio prijedlog.

Prvoga je dana zakucao četrdest i tri čavla. Drugoga je dana broj čavala premašivao brojku od četrdeset, ali ih je ipak bilo manje nego dan prije. Svakoga je narednog dana bivalo sve manje i manje zakucanih čavala, tako da je nakon nekoliko tjedana znao prilično kontrolirati svoj bijes, odnosno dnevno bi zakucao tek dva do tri čavla.

Konačno je došao i dan kada nije zabio u ogradu ni jedan jedini čavao.

Ponosno je rekao ocu vijest, a otac mu je na to uzvratio: – Lijepo sine, ponosan sam na tebe! Hajde sada, svaki puta kad potpuno uspiješ obuzdati svoj bijes, iščupaj jedan čavao iz ograde.

Prolazili su tako dani, a dječak je svaki dan vadio po jedan čavao iz ograde. Konačno, na kraju reče ocu: – Tata, evo i posljednji čavao sam iščupao! Hvala ti što si me naučio da znam obuzdavati svoj bijes.

– Lijepo sine! Ponosan sam na tebe! – reče otac. – Ipak, želim ti nešto pokazati. – Potom je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Zatim je rekao: – Vidiš, stvarno mi je drago što si se promijenio i što se više ne tučeš s djecom iz susjedstva, ali pogledaj ovu ogradu. Ona više nikada neće biti ista. Ostale su rupe i one se ne mogu popraviti. Isto je tako kad nešto kažeš ili učiniš u bijesu. To ostavlja ožiljke i ti ožiljci se ne mogu izbrisati. Ako netko nekoga izbode nožem, koliko god puta ponavljao da mu je žao, to ne može pomoći, jer ubodi ostaju. Zato dobro pazi i trudi se koliko god možeš uvijek obuzdavati svoj bijes, jer je upravo on najčešće najveći krivac za nesporazume i mržnje među ljudima.

 

Ova poučna priča na jednostavan način ilustrira šta bijes i nekontrolirana ljutnja rade nama i onima oko nas. Ožiljci ostaju, ali oni nam trebaju biti podsjetnik kako se ne smijemo ponašati, a ne blokada koja nam ne da da koračamo dalje.

 

Zacijeliti vlastite rane, oprostiti drugima i sebi, to su uvjeti da stare rane ne bi postale blokade na cesti našeg života.

Ako se ne možete suočiti sa osobom koja vas je povrijedila ima i drugih načina za oslobađajuće opraštanje.

 

Kako ne postati zlopamtilo koje žudi za osvetom i tako blokira svoj vlastiti život?

 

Družimo se u 23h, bit će zanimljivo i korisno svima.

Vaša Irida Magdalena