Trend 2020-te nastavlja se i dalje. Potresi, ljudi ostaju bez domova, posla, jedino što osjećamo su strah, što od bolesti, što od potresa. Posljednja stvar koju želimo čuti, su riječi: “Bit će bolje.“

Potajno se tome nadamo, no kada? Kako?

Dovoljno je što su nas uvjerili u smrtonosan virus, sada nas još uništavaju i potresi. Sama majka priroda okrenula se protiv nas, jer nismo svjesni što joj radimo.

Ponekad imam osjećaj da je ovo posljednji vapaj, vrijeme kada se mi, kao ljudi moramo promjeniti. Kada moramo pomagati jedni drugima i ujediniti se.

Što nas zapravo čeka u budućnosti?

Možda je bolje ne znati odgovor na to pitanje, živjeti u neznanju, živjeti sada i ovdje.

Sve je više mladih depresivno, sve više ih bježi iz vlastite domovine kako bi preživjeli...mnogi se i vraćaju govoreći kako to i nije neki život.

Što nas čeka sutra, ne znam, no znam jednu stvar, ne smijemo klonuti duhom. Ne smijemo se zaboraviti smijati, veseliti malim sitnicama, držati za ruku.

Pogledajte samo tmurna lica oko sebe kada hodate ulicom.

Nemojte postati jedna od njih.

Često čujem kako se sudbina prepušta Bogu, pa šta bude bude.

Jeste li kada razmišljali o tome, da svoju sudbinu krojite vi sami?

Kako sijete tako će te žeti?

Iako nas budućnost pomalo plaši sve, bitno je već sada, odmah, odabrati put koji će nas učiniti boljima, jačima, poduzetnijima...osloboditi se osjećaja ljubomore, slabosti, nesreće.

Sjetite se...kako zračite tako privlačite.

Budite nečija sreća, ljubav, sunce u tmurnom danu. Budite sve pozitivno, zračite, sjajite i budućnost će biti sretna, bolja, sjajnija.

Jedino će se tako strah od budućnosti raspršiti poput sapunice...i nestati.