Emocionalna svijest: kako prerađujemo osjećanja

Druga linija, 'afektivna razina' ili 'um koji osjeća' počinje se razvijati oko šestog mjeseca i nastavlja se kroz djetinjstvo.

Vremenom, dijete se počinje odnositi prema svijetu bez dojke i maminog obraza, uspostavljajući emocionalno prianjanje prema roditeljima, braći i sestrama, tetama, ujacima i domaćim životinjama, kodirajući osjećanja druge linije.

To je razina osjećajnih stanja na kojoj pojedinac može uživati u glazbi, razvijati slike i cijeniti poeziju.

Tu se također skladište slike iz kojih potiču dječji crteži i, kasnije, slike umjetnika.

 Druga linija ne može izvoditi računske operacije, ali može sanjati i miješati uspomene s osjećanjima prve linije, oblikujući srž i agoniju iskustva.

Ona može odbraniti svijest od užasa traume prve linije i da taj užas pretvori u strašne snove o monstrumima koji nas pokušavaju zadaviti, ili u fobiju od zatvorenog prostora.

Pod stresom, dijete će osjetiti kako se davi.

To prva linija upada u drugu.

Traumatski događaj, kao što je incest, koji se dešava u četvrtoj ili petoj godini, uglavnom obuhvaća drugu liniju, i patnja, osjećajna komponenta bola, pohranjena je na toj razini.

Kada djeluje druga linija, dijete ima kontrolu mišića tjelesnih zidova, a sa njom dolazi i sposobnost da stegne te mišiće da bi blokiralo anksioznost, kao reakciju prve linije.

Specifično je da duboka bol stimulira korteks na difuzan način tako da se osoba osjeća aktiviranom, a ne zna zašto.

Osjeća se loše, i to nazivamo anksioznošću.

Kada naši odrasli pacijenti pnovno proživljavaju ranu traumu druge linije, ini počinju plakati kao beba, zaista kao beba – na način nemoguć kad bi namjerno pokušali to učiniti – jasna indikacija da se uspomene iz različitih perioda života nalaze na različitim razinama svijesti.

 

Intelektualna razina: kako nas mišljenje brani od osjećanja

Intelekt, ili treća razina svijesti, počinje igrati aktivnu ulogu oko šeste godine i razvija se negdje oko dvadesete godine.

Posredstvom prednjeg režnja mozga, treća linija intelektualno organizira stvari.

Svijet treće linije obuhvaća niže razine, pomaže da se inhibiraju impulsi i osjećanja, bavi se vanjskim svijetom i osmišljava osjećanja.

 Neophodnost je majka invencije, naročito kod moždanih funkcija.

Prije mnogo vremena, kada su se naši preci morali skrivati od nedaća, migracija moždanih stanica prema gore i na van da bi se formirao neokorteks postavila im je evolutivnu granicu.

Zahvaljujući ovom evolutivnom razvoju, naslijedili smo sposbnost govora i shvaćanja jezika.

Neokorteks se bavi logikom, racionalnošću, pojmovima, računom i testiranjem stvarnosti.

Može razviti ambiciju, planirati budućnost, imati uvide, biti društveno i politički svjestan, imati osjećaj vremena.

Neokorteks nalazi 'razloge' da objasni ponašanje drugih ljudi i omogućuje nam da projeciramo motive na druge ljude, da imamo iskrivljenu percepciju i da izopačujemo logiku u skladu sa našom unutrašnjom istinom.

Uz pomoć tog novorazvijenog korteksa, postajemo sposobni ne samo da pobjegnemo od zubatog tigra, već i da smislimo gdje naći hranu i toplinu; imamo i način da pobjegnemo od samih sebe, punih bola.

Treća linija smišlja ideje kojima se brani od trauma druge i prve linije.

Sposobnost neokorteksa da inhibira osjećanja omogućuje nam da krojimo planove, da postavljkamo ciljeve i da ih postižemo, da funkcioniramo, iako ispod može ključati kazan bola.

Taj mehanizam za preživljavanje, mnogim ljudima koji su duboko dolje traumatizirani, omogućuje da ista osoba najracionalnijim idejama prekrije najkompleksniju naučnu informaciju.

Čovjek može biti potpuno logičan u razmatranju problema kod diferencijalnog računa, a istovremeno vjerovati u svemoguće biće koje je stvorilo svijet za šest dana; neurokirurg može biti Munijevac.

Pošto je zaštičen od osjećanja koja krčkaju na nižoj razini svijesti, racionalni um ne može analizirati kontradikcije koje se nalaze u sistemu vjerovanja.

Dok rastemo, neokorteks sazrijeva i razvija se veća sposobnost za represiju.

 

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...